u
Prosvjedi potpore Borisu Mikšiću
 
 

Boris Miksic mali letak

Ured Borisa Mikšića,
Ivana Lučića 5, 10000 Zagreb
telefon: 01 4854 486
fax:        01 4854 501
e-mail: [email protected]  

Otvoreno, HTV 1, 16.12.2009.

Predsjednička utrka ...

objavljeno: 04/10/2009 12:25:16  Opširnije
 

Žao mi je što sam glasao za Horvatinčića!

Priopćenje za medije

Kao i većina hrvatskih građana šokiran sam nesrećom koju je izazvao Tomo Horvatinčić, kao i potezima koji su uslijedili. Nesreća se nažalost može dogoditi svakome, ali ono što je frapantno jest Horvatinčićeva neobzirnost i okolnosti pod kojima se ona desila. Javnosti je već poznato da je on vozio neregistrirani gliser, brzinom od 20 čvorova na sat, i to u pojasu od 300 metara od obale. A činjenica da se nije uopće vratio pružiti bilo kakvu pomoć žrtvama, nepojmljiva je svakom normalnom čovjeku.

Nevjerojatno je da je ministar Kalmeta u trenu oformio povjerenstvo koje će ispitati ovu  nesreću koju je prouzročio Horvatinčić, dok za tešku željezničku nesreću u Rudinama koja se desila 2009. godine nikakvo povjerenstvo do danas nije osnovano! Ovo je samo još jedna žalosna slika hrvatske zbilje i sustava koji je prožima.

U periodu od 2005. do 2009. godine, bio sam jedini nezavisni zastupnik u gradskoj skupštini te sam kao i uvijek pokušao analizirati što je najbolje za moje birače. Prezentacija koju su tada osmislili pročelnik gradskog ureda Davor Jelavić i Horvatinčić gradskim zastupnicima, bila je dosta prozirna. Međutim, mene je impresionirala činjenica da je Horvatinčić spreman uložiti 100 milijuna eura u taj projekt.

U četiri godine mog mandata, materijali iz gradskog poglavarstva za svaku sjednicu su bili dostavljeni u moj stožer u zadnji čas. To je rađeno namjerno da se onemogući gradskim zastupnicima da se dobro pripreme i budu adekvatno informirani prije glasovanja. Naravno, to se ponovilo i u slučaju rasprave o Horvatinčićevom projektu Cvjetnog trga. Informacije koje sam dobio od gradskog poglavarstva su bile jednostrane i u korist tog poduzetnika. Nije bilo ni jedne riječi o načinu i izvoru financiranja tog projekta. O muljažama sa dozvolama počeo sam doznavati kasnije iz medija, a između ostalog i to da je Jelavić osoba koja je zaslužna za činjenicu da je Horvatinčić dobio privatnu rampu u Varšavskoj ulici, te da će 12 milijuna kuna, koliko košta izgradnja te rampe, platiti Grad Zagreb!

Poslije ovih tragičnih događaja gdje se Horvatinčić pokazao kao ubojica i kriminalac, imao je muda odmah nazvati Jelavića nakon havarije i od njega vjerojatno tražiti zaštitu, umjesto da pomogne nastradalima u pomorskoj nesreći. To jasno objašnjava povezanost podzemlja sa gradskom vlašću i Horvatinčićem. Još jedanput se ispričavam svim svojim glasačima što sam bio naivan te nisam na vrijeme uvidio korumpiranost gradskog poglavarstva u projektu Cvjetni trg.

Boris Mikšić,

Nezavisni gradski zastupnik 2005. – 2009. g.

objavljeno: 29/08/2011 11:43:08  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Slučaj Kruljac samo je uvertira u Mesićevo uhićenje!

Priopćenje za medije

Uhićenje zapovjednika Kopnene vojske Mladena Kruljca s kojim je je hrvatska 'pravna država' zakasnila cijelo desetljeće samo je uvertira u uhićenje njegovog mentora Stjepana Mesića. Kruljac je zahvaljujući Mesiću sustavno napredovao u vojnoj hijerarhiji na kraju postavši zapovjednik Kopnene vojske. Mesić koji se danas čudi njegovom uhićenju, 2005. ga je svojevoljno promaknuo iz generala bojnika u generala pukovnika, unatoč snažnom negodovanju javnosti. Radi se o čovjeku za kojeg se znalo da je okosnica kriminalnih radnji u Slavonskom Brodu uključujući reketarenje i prijetnje u tom kraju, svima koji su mu se našli na putu. Činjenica da je takav čovjek godinama nesmetano djelovao pod zaštitom tadašnjeg predsjednika Mesića je kriminalna. Nešto što bi za svaku normalno uređenu državu bilo šokantno i odavno kazneno procesuirano, u Hrvatskoj se nakon cijelog desetljeća izvlači iz naftalina.

Postojao je veliki broj prijava koje terete generala Kruljca u vojnom dosjeu. Zna se da su se protiv njega provodile istrage za malverzacije, nasilno ponašanje, prijetnje i pijančevanja. Javili su se i svjedoci koji su progovorili i o mučenju od strane Kruljca, te korištenju vojne mehanizacije za privatna zemljišta. Ipak kako to biva u Hrvatskoj, sve prijave protiv njega su odbačene i zbog ničega nije odgovarao. Dapače, Mesić je generala 'nagradio' napredovanjem i usponom na hijerarhijskoj ljestvici. Mogu postaviti samo jedno pitanje kao svaki trezveni građanin ove zemlje; kako je naprosto moguće da je takva osoba toliko dugo bila na visokoj poziciji u Hrvatskoj vojsci, i tek ga je sad sustiglo hrvatsko pravosuđe? Čak i kod uhićenja pravna država je zakazala. Kruljac je uhićen kao aktivni vojni zapovjednik bez da je bio prije toga suspendiran ili smijenjen, te bez i jedne službene indikacije o tome da će biti procesuiran. U samom činu uhićenja sudjelovali su MUP i Uskok, bez kooperativnosti službi koje bi trebale biti zadužene za sigurnost vojnih snaga, što samo dodatno dokazuje kompromitiranost i korupciju u Hrvatskoj vojsci.

Kruljac je trebao putovati u St. Paul, Minnesotu na proslavu 15 godišnjice Partnerstva za mir, te su ga uhitili par sati prije toga. Njegov glavni zaštitnik i promotor Mesić, bio je bio taj koji je zatvorio Generalni konzulat u St. Paul-u samo zbog toga što sam postao moralni pobjednik predsjedničkih izbora 2004, i što se prijevarom dočepao drugog mandata Predsjednika RH.

Povijest će potvrditi da sam ja kao Počasni generalni konzul RH bio taj koji je osmislio Partnerstvo za mir između nacionalne garde Minnesote i RH sto je na koncu dovelo do ulaska Hrvatske u NATO i uskoro u EU. Predsjednik Tuđman je 1995  inicirao otvaranje generalnog konzulata u St. Paulu-u koji je bio prvi takve vrste u Sjevernoj Americi. Konzulat  je odradio puno važnih projekata na promidžbi interesa RH, a Mesić je beskrupulozno naredio njegovo zatvaranje zbog sujetne ljubomore.

Svi smo svjedoci njegove destruktivne politike koja je trajala 20 god i još traje kroz grotesknu instituciju doživotnog bivšeg predsjednika. No tvrdim da će on vilu na Šalati u kojoj uživa na račun poreznih obveznika ubrzo zamjeniti Remetincem gdje ga već čeka cijela svita njegovih renomiranih suradnika. Vrlo skoro Bajić i kompanija će pokrenuti postupak protiv njega, te će se naći na optuženičkoj klupi zajedno sa svojim pijunom Kruljcem. Mesićevo uhićenje samo je kap u moru mjera koje Hrvatska mora poduzeti ako želi okrenuti novi list u svojoj povijesti.

Boris Mikšić

Nezavisni  kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 12/07/2011 10:05:38  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Antifašisti Mladić i Kadijević, oci Domovinskog rata?

Priopćenje za medije

Svjedoci smo još jedne neviđene gluposti naših političara. Na obilježavanju dana antifašističke borbe u šumi Brezovica kraj Siska, predsjednik Josipović izjavio kako je antifašizam duhovni otac Domovinskog rata. Tu izjavu smatram krajnje neprimjerenom. Gotovo svi prvoborci tadašnjeg partizanskog pokreta završili su u Beogradu odakle su potaknuti mržnjom krenuli u uništenje Hrvatske 50 godina poslije. Devedesetih godina vojska JNA nastala na temeljima partizanskog pokreta pucala je po našoj djeci i sudjelovala u uništavanju svega Hrvatskog. Hrvatski branitelji morali su ratovati protiv "antifašista" poput Ratka Mladića, Kadijevića i sličnih kojima su srbokomunisti bili 'duhovni oci'. Oni su pod krinkom antifašizma i Jugoslavenstva provodili genocidnu politiku te sudjelovali u jednom od najvećih zločina 20 stoljeća.

Da je antifašistički pokret bio 'duhovni otac' Domovinskog rata sada bi smo imali drugu Jugoslaviju kao 1945, a hrvatska bi povijest bi opet bila pisana u Beogradu. Domovinski rat je bio "antifašistički" u smislu da smo se branili od neofašista iz Beograda. Žalosno je da se Josipović kao i njegov prethodnik Mesić uporno zalažu da se Domovinski rat svede na njihovu verziju antifašizma, koja opravdava srpsku invaziju na Hrvatsku. Nakon svega imamo situaciju da na dan hrvatske samostalnosti koju smo platili krvlju naši političari ugošćuju srpske dužnosnike. Građani moraju svjedoćiti Josipovićevom i Pusićkinom besramnom ulizivanju Tadiću kao i europskim instancama, jer njima je bitnije par političkih poena od vlastitog naroda.

Danas Mesić optužuje Tuđmana za lošu privatizaciju, ali činjenica je da je 70 posto privatizacije hrvatskih tvrtki odrađeno tijekom njegovih 10 godina na Pantovčaku. On i SDP su "privatizirali" INU koju su predali (ne prodali) Hedervariju za mito s kojem se kasnije omastio Sanader. Svakom je jasno kolika je ogromna gospodarska šteta nanesena Hrvatskoj tim činom, kojem je jedini cilj bio krađa milijuna eura spremljenih na tajne bankovne račune političkih moćnika. Tvrdim da su u taj kriminalni akt bile uključene sve političke stranke na čelu sa Mesićem, Sanaderom i Dragičevićem. O Sanaderovoj proviziji od 10 milijuna eura mediji su nas već izvijestili no tvrdim da ćemo uskoro doznati i koliki je dio kolača pripao Mesiću! Ina kao hrvatsko energetsko bogatstvo u vremenima kad je energetska neovisnost zemlje jedan od najbitnijih faktora njenog gospodarstva prodana je za smiješnu svotu da bi se napunili džepovi nekolicine. Podsjećam da sam tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata na izborima 2009 iznio činjenicu da je stvarna vrijednost INE kad je prodana MOL-u bila 15 milijardi dolara, a ne smiješnih 500 milijuna koliko su "platili" Mađari, što se se kasnije pokazalo točnim, kad se saznalo da su samo sirijske rezerve vrijedne 6 milijardi dolara.

Da je Mol pošto poto želio preuzeti kontrolni paket, više je nego jasno, a i službeno potvrđeno u izvješću Hanfe koja je protiv MOL-a i odgovornih osoba u toj kompaniji podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu RH zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo manipulacije tržištem i prijevare u gospodarskom poslovanju. Kako se vidi iz rješenja Hanfe MOL je manipulirao tržištem na način da je općom ponudom za kupnju dionica Ine, i kasnije putem medija, širio informacije koje daju lažne i obmanjujuće signale u pogledu cilja namjeravanog stjecanja dionica Ine. Također je nakon završetka ponude kupovao dionice Ine po značajno višim cijenama. Jasno je kako je njihov osnovni cilj od početka bio prelazak praga od 50 posto udjela u Ini. Ono što nije jasno je zašto hrvatski narod nakon srpske agresije mora trpjeti gospodarsku agresiju od vlastitih političara.

Boris Mikšić

Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 28/06/2011 07:13:08  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Čačić pred izborom zatvora: ili u panonskoj Mađarskoj ili sa pajdašem Čehokom u Remetincu!

Priopćenje za medije

Predsjednik HTS-a Radimir Čačić tapša Borisa po ramenu nakon namještanja rezultata.

Predsjednik HTS-a Radimir Čačić tapša Borisa po ramenu nakon namještanja rezultata.

Radimir Čačić koji se javnosti prikazuje kao gorljivi borac protiv korupcije trebao bi prvo počistiti ispred svog dvorišta, prije nego li licemjerno ukazuje na tuđe. A Čačić bi tvrdim imao što za čistiti. Ako nam se nakon svih HDZ-ovih afera iskristalizira alternativa spasa u liku i djelu Radimira Čačića crna budućnost nam se piše. Lista dokaza toj činjenici je dugačka. Hrvatski građani moraju znati za koga glasaju u sklopu Kukuriku koalicije. Još dok je licemjerno zahtijevao raskrinkavanje HDZ-ovih afera odao je da je upućen u korupciju puno više nego što bi trebao biti. Bilo kao bivši ministar, tajkun–poduzetnik ili župan, sudjelovao je u brojnim korupcijskim aferama u kojima se prao novac i potkradalo državni proračun. Njegov renome bi svima u Hrvatskoj trebao biti dobro poznat, kao i muljanje na izgradnji autoceste Zagreb-Split gdje su se izvukli milijuni i strpali u džepove. Čačiću danas  prijete dvije zatvorske kazne u dvije različite zemlje. Osim kazne u Mađarskoj zbog nesreće u kojoj je usmrtio dvije osobe tvrdim da bi trebao odslužiti i onu u Hrvatskoj te se pridružiti svom pajdašu Čehoku pa mogu zaigrati Belu u Remetincu.

Čačić je još kao ministar graditeljstva bio u sukobu interesa, jer su tvrtke usko povezane s njim poslovale s ministarstvom kojim je u to vrijeme upravljao. Ministarstvo graditeljstva za vrijeme njegova mandata sklopilo je dvanaest ugovora s tvrtkama izravno povezanih s Čačićem! Njegova bahatost je u političkim krugovima uvelike poznata, što je začinio deranjem kako ima novca i neka mu se naplati kazna, nakon što je parkirao svoj Audi nasred Markova trga. Čačić novca sigurno ima, stečenog svakakvim načinima osim legalnog. Kao jedan od pretečih privatizacije, zaradio ga je između ostalog privatizacijom Coninga. Firmu je odveo u stečaj težak 324 milijuna kuna uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 51 milijun kuna. Naime, malverzacijama je prebacivao imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje milijunskih dugova. Čačića su dobro zapamtili Coningovi radnici kojima mjesecima nije isplaćivao plaće, te im je prijetio otkazima u slučaju javnog očitovanja kao i 250 bivših zaposlenika kompleksa Zelena Punta na Ugljanu koji su zbog njega završili na cesti. Zelenu puntu kupio je dok je bio ministar i imao pristup povlaštenim informacijama, a nakon toga je pustio da propadne. Naselje se  pretvorilo u hrđu i trulež, a u kojem se stanju nalazi mogu potrditi i kao inženjer i stručnjak na tom području. Ono što je Čačić zapravo čekao jest povoljan kupac kako bi na toj privatizaciji zaradio još nekoliko desetaka milijuna eura.  Činjenica da je sve devastirano i ljudi bez posla očito ga uopće ne zaokuplja.

U vrijeme kad je bio ministar na projektima autocesta i poticajne stanogradnje, prema izvješću državne revizije, dobio je poslove vrijedne 250 milijuna kuna na autocestama i stanogradnji. Preko Aurum osiguranja, tijekom izgradnje autoceste Zagreb - Split ubrao je popriličan postotak osiguravajući radove i imovinu vrijednu 1,192 milijarde kuna. Sklopio je i sumnjive ugovore s Bechtelom, no nikad nije završio na sudu. Jer kad Povjerenstvo za sukob interesa prozove Čačića, on ih tuži. Kad je na izborima 2003. godine, izgubio ministarsku fotelju panično je tražio način kako da se na bilo kojoj razini vrati na vlast što mu je uspjelo u obliku župana Varaždinske županije. Tada je bio više puta prijavljivan za pogodovanje svojoj tvrtki na natječajima, ali i to je stavljeno pod tepih. Naposljetku je u ljeto 2008. godine smijenjen s mjesta župana zbog neodgovornog trošenja proračunskih sredstava i međustranačke trgovine. Brojne privatizacijske priće sa Čačićem kao akterom mogle bi se provlačiti na stranice i stranice tekstova.

Naveliko je poznat i Čačićev 'bonton' kojem sam i sam bio svjedok kada sam s njim kao predsjednikom HTS-a sudjelovao na VIP  teniskom turniru u sklopu Davis Cupa u Umagu 2009. Osim organizacijske katastrofe u kojoj se Čačić pobrinuo samo napuniti VIP lože i pozvati kliku kojoj je jedino bilo bitno da što bolje najede došlo je do 'slučajne pogreške' kojom smo moj partner i ja nakon 6 uzastopnih pobjeda završili na trećem mjestu! No to Čačića nije nimalo omelo. Dapače, cijeli događaj je začinio uriniranjem na terenu prije nego što smo se trebali rukovati. Sramota je da Hrvatska ima takve dužnosnike, s manirama na razini pračovjeka. Osim što o tenisu nema pojma, Čačić je jednu od najvećih teniskih sila na svijetu doveo na koljena. Nije ni čudo da nam rejting pada, ženski tenis je u komi već godinama, a i prvi puta u zadnjih dvadesetak godina nemamo u muškom tenisu nijednog predstavnika medu prvih dvadeset. Sve ovo navodi na ono na što sam već dugo ukazivao: Čačiću je mjesto iza rešetaka. Po njegovom izboru, ili u panonskoj Mađarskoj ili sa svojim pajdašima iz Sabora u Remetincu.

Boris Mikšić

Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 13/06/2011 14:18:55  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Europska Unija nas neće spasiti od nas samih!

Priopćenje za medije

Put Hrvatske u Europsku Uniju sve više poprima oblik mučenja za sve osim za vladajuće političare kojima je to očito jedini adut za predstojeće izbore jer drugo ništa nemaju za ponuditi biračima. Trčkaranje naših izaslanika po Bruxellesu koji se služinački klanjaju europskim delegatima sliči na farsu. Razlozi tome su brojni. Neosporiva činjenica jest da hrvatska vlada nije napravila ništa da upozna i informira građane što ih čeka nakon ulaska u toliko hvaljenu Uniju. Očito im je strana činjenica da ulazak države u tu zajednicu podrazumijeva svih 4 i pol milijuna Hrvata koji će Uniju osjećati u svakodnevnom životu. Ono što je odavno trebalo biti napravljeno jest da je ljudima trebalo reći istinu! Nitko ovom narodu nije jasno dao do znanja što će se dešavati s nama kada postanemo članica. Europska unija samo je još jedan oblik pljačke. Kroz nju moćne zemlje zapadne Europe pljačkaju slabije, naročito zemlje istočne Europe, među koje na krilima Jadaranke Kosor hrli i Hrvatska, zemlja koja je već opljačkana vlastitim političarima.

Politička vlast Hrvatske vidi isključivo sebe u birokratskoj strukturi Europe i uopće ih nije briga od čega će ovaj narod živjeti. Strašno mi je i pomisliti u kojoj situaciji će se tada naći radnici koji su već do grla u dužničkoj krizi. Ključno pitanje koje treba postaviti jest: koja je uloga Hrvatske u toj Europi? Gotovo ništa ne proizvodimo niti izvozimo. Ono što Europa želi jest da da kupujemo isključivo njihovu robu i izgubimo ovo malo domaće proizvodnje što još postoji. Dogodit će se da ćemo još manje proizvoditi i trošiti. Produkt ovog svega jest da u skoroj budućnosti ništa u Hrvatskoj više neće biti hrvatsko. Nemamo politiku niti interesne organizacije koje će štititi interese naroda. Mi smo svoje institucije već prodali. Prodali smo Plivu, Inu, T-HT, banke... Sada političari prodaju i vlastiti narod zbog svojih poena i fotelja jer jedino kome će u toj umjetnoj zajednici biti bolje su oni. Hrvatski radnici neće postati podanici nego robovi.

Hrvatska se nalazi na listi 21 zemlje kojima prijeti bankrot. Uzrok katastrofalne situacije u zemlji nalazi se u potpuno krivom gospodarskom modelu. Opasna je zamka ako itko misli da će nam bilo kakva Unija pomoći da to ispravimo. Ono što se očekuje od suvremene države i što je nužno jest da ona izvršava odgovorne funkcije kao što su briga za socijano stanje građana, pokretanje proizvodnih kapciteta, stvaranju ekonomske infrastrukture, borbe protiv korupcije i nezaposlenosti te još mnogo toga. Ukoliko očekujemo da će nam to riješiti Europska Unija gadno se varamo srljajući u još jednu propast.

Uvijek sam govorio da je za Hrvatsku bolji Švicarski ili Norveški model neutralne države, a tome u prilog govori sadašnja situacija u kojoj su manje članice EU bankrotirale ili su na rubu bankrota što vidimo iz primjera Grčke, Portugala i Irske. Prosječna stopa nezaposlenih u dobi od 15-24 g. u Europi je 20,7%. U Španjolskoj je broj nezaposlenih dosegao 4,9 miljuna. Pa zar je to ono čemu težimo? Mladi u Španjolskoj i ostalim djelovima EU masovno protestiraju, zahtijevajući promjene. U Hrvatskoj su već iskazali svoje nezadovoljstvo na ulicama. Milijuni mladih ljudi diljem Europe su bez posla, dok naši političari trabunjaju kako će se ulaskom u EU otvoriti tržište pa će tako riješiti problem nazaposlnosti. Da nije tužno bilo bi smiješno.

Ne pokrenemo li se i potpuno promijenimo pristup, prvo prema sebi samima pa onda i prema Europi i svijetu imati ćemo sve više mladih magistara, doktora, koji trate svoje radne sposobnosti volontirajući, ili radeći na sramotne ugovore koji omogućuju što laganije i jeftinije otkaze. Mladi su nažalost većinom bojkotirali izbore, zasićeni političarima, a to je najgore što su mogli učiniti, jer oni su žila kucavica i budućnost društva.U SAD-u su mladi ljudi izašli na izbore u velikom broju, jer im je bio pun kufer korumpiranog Busha i Chennya pa je zato došao na vlast Barack Obama. To bi trebali učiniti mladi u Hrvatskoj, na sljedećim parlamentarnim izborima masovno izaći na izbore i glasati za ljude u koje vjeruju, koji će se boriti za njihove interese i interese Hrvatske. Ignorirati što se događa na političkoj sceni je isto kao i ignorirati vlastitu budućnost.

Boris Mikšić

Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 30/05/2011 12:31:24  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Što vrijedi za Abdulkarima Naas-u ne vrijedi za Mesića!

Priopćenje za medije

Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je prije dva dana da će otpravnik poslova libijskog veleposlanstva u Zagrebu, Abdulkarim Naas postati persona non grata. Morat će napustiti državu nakon intervjua u Večernjaku u kojem se između ostalog kritički  osvrnuo na hrvatsku potporu rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a o Libiji, što je očito uzrokovalo međunarodnu intervenciju u zaštiti civila. Nakon toga je hrvatska «politička elita» objavila da prekida odnose s Gadafijevim režimom, kojim se kako kažu bavi i Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. Međutim, MVP zaboravlja da Hrvatska ima još jednog gorljivog sljedbenika Gadafija. Rijeć je o doživotnom bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću.

Bilo bi puno korisnije za tu istu elitu da je odavno 'prekinula' odnose sa jedinim hrvatskim političarom koji je javno podržavao, i još uvijek podržava Gadafija, Mesićem. On bi po svim kriterijima trebao biti zajedno s Naasom deportiran ka svom "bratu" Gadafiju, jer javno podržava njegov režim. Ono što je sigurno jest da građanima nebi nedostajao. Osim što apsolutno ništa korisno ne radi za ovu zemlju, opteretio je već prezadužene porezne obveznike za dodatne milijune kuna sa svojom tragikomičnom titulom doživotnog bivšeg predsjednika. Ali zato se Mesić angažirao sa drugih strana. U više je navrata državnim zrakoplovom dovodio Gadafiju u Libiju Inine managere, kao što su Milković koji je završio u Remetincu, Dragičević koji je na dobrom putu za Remetinec i slične. Pa ako ne priznaje da ima vilu na Azurnoj obali, možda mu je "brat" Gadafi obećao  glumačku karijeru na libijskoj televiziji. To mu izgleda jedino ide od ruke. Glume i muljaže se dobro izvježbao tijekom deset godina provedenih na Pantovčaku o državnom trošku. Što se tiće drugih Mesićevih sposobosti mislim da bi one bile ocjenjene neadekvatnima čak i za Gadfijev režim.

U ovom slučaju opet je po tko zna koji put isplivalo na površinu sveprisutno licemjerje hrvatskih političara. Naime, Abdulkarim Naas 25. ožujka, kada je dao intervju Večernjem listu, jasno je rekao kako ga je poslije izbijanja nemira u Libiji osobno posjetio bivši predsjednik Stjepan Mesić koji je poželio sreću Gadafiju i njegovu narodu! Uz to se i  ponudio za posrednika u pregovorima između libijskih vlasti i oporbe. Nameće se pitanje zar nije smiješno da Ministarsvo vanjskih poslova protjerava iz zemlje Libijca Abdulkarima Naasa, a Mesića koji kao bivši predsjednik daje otvorenu podršku svom 'bratu' Gadafiju i njegovom režimu niti u jednom trenutku ne proziva?! Zanima me zbog čega to isto Ministarstvo ne pokrene onda postupak i protiv Mesića, koji je javno osudio NATO-vu intervenciju protiv Gadafija? Dapače, Mesićev odlazak u Libiju uštedjeti će hrvatskim poreznim obveznicima 10 milijuna kuna godišnje za troškove ureda bivšeg predsjednika koji  ne radi baš ništa.

Sramota je da čovjek koji je 20 godina sudjelovao u uništavanju hrvatskog gospodarstva, dozvolivši tajkunsku rasprodaju i orobljavanje države stranim kapitalom i dalje djeluje na teret poreznih obveznika. Umjesto da je poticao ulaganja u proizvodnju preko 'svojih razvikanih poslovnih veza u svijetu', Hrvatska je pod njegovom dirigentskom palicom postala rob trgovačkih lanaca i stranih banaka, koje nemilice pljačkaju hrvatske građane. Mesić tu očito ni dalje ne vidi ništa sporno. On uživa na Pantovčaku br. 2 - elitnoj vili na Šalati koju je dobio na doživotnu uporabu za svoje 'zasluge' kao bivši predsjednik. Velika "poštenjačina"  Mesić koji je obećavao štednju, vraćanje ukradenoga, putovanja redovitim linijama itd. u najtežim trenutcima od Domovinskog rata, kada zemlja doslovce grca u dugovima, a ljudima se ne isplaćuju plaće, stavlja građanima na teret svoju besmislenu titulu sa ogromnim benificijama. Nekog kao što je Mesić teško je poželjeti i Gadafiju.

Boris Mikšić

Nezavisni  kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 23/05/2011 13:18:55  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Boris Mikšić podijelio svoje iskustvo s budućim inženjerima na tribini Fakulteta strojarstva i brodogradnje

Priopćenje za medije

Boris Mikšić, predsjednik Cortec korporacije, održao je predavanje na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu. G.Mikšić pozvan je kao gost na studentsku tribinu FSB-a,  kao jedan od najuspješnijih Hrvata i poslovnih ljudi te nezavisni kandidat na slijedećim parlamentarnim izborima, da održi prezentaciju na temu kako izgraditi svjetski renomiranu kompaniju a uz to se i zabaviti u životu.

U novom uredu: Boris i Ines Mikšić, prof. dr. sc. Ivan Juraga, direktorica EcoCortec-a Ivana Radić Boršić i Ana Juraga.

Gosp.Mikšić u društvu supruge Ines,majke Nine sa dekanom Ivanom Juragom

Nakon uvodnog govora prof.dr.sc Ivana Jurage, dekana Fakulteta, gospodin Mikšić je kao bivši student FSB-a savjetovao današnje studente o mnogim pitanjima kao što su pokretanje vlastitog poslovanja, suočavanje sa izazovima i problemima u karijeri i struci, te trendovima u industriji. Također se osvrnuo na pozicioniranje na današnjem tržištu  naglašavajući važnost provedbe usvojenih znanja u praksi. Nakon prezentacije provela se konstruktivna debata u kojoj se  raspravljalo o širokom spektru tema,  između ostalog o gospodarskoj  situaciji u Hrvatskoj ali i svijetu, te koliko je svjetska ekonomska kriza utjecala na industriju.

Brojni okupljeni studenti  postavljali su g.Mikšiću pitanja o mogućnostima za inženjere u Hrvatskoj ali i inozemstvu. Boris Mikšić na to je izrazio nadu u  ostanak velikog broja inženjera u domovini. Istaknuo je iznimnu važnost pokretanja posrnule industrije, bez koje kako je naglasio nema boljitka i napredovanja Hrvatske te pozitivnih pomaka kako na  domaćem tržištu, tako i na svjetskom. Studenti su također željeli znati koji su faktori po njegovom mišljenju bili ključni za njegov dosadašnji uspjeh, te o planovima za sljedeće parlamentarne izbore 2011.

Boris Mikšić posebno je istaknuo veliku važnost inovacija za buduće inženjere u Hrvatskoj, naglašavajući kako su predani rad, odlučnost i kreativne ideje među ključnim čimbenicima za postizanje uspjeha i dobrog plasmana na tržištu. Nakon prezentacije, g.Mikšić je za brojne studente potpisivao svoju knjigu: Američki san dečka s Trešnjevke.

U novom uredu: Boris i Ines Mikšić, prof. dr. sc. Ivan Juraga, direktorica EcoCortec-a Ivana Radić Boršić i Ana Juraga.

Boris Mikšić dijeli iskustvo sa mladim inženjerima

Boris Mikšić

Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 19/05/2011 07:59:36  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Posjeta Dekana FSB-a novom Cortecovom uredu u Zagrebu

U novom uredu: Boris i Ines Mikšić, prof. dr. sc. Ivan Juraga, direktorica EcoCortec-a Ivana Radić Boršić i Ana Juraga.

U novom uredu: Boris i Ines Mikšić, prof. dr. sc. Ivan Juraga, direktorica EcoCortec-a Ivana Radić Boršić i Ana Juraga.

Novi Cortecov europski  ured u Zagrebu  sa zadovoljstvom je ugostio Predsjednika Cortec korporacije, gospodina Borisa Mikšića i njegovu suprugu gđu. Ines Mikšić. Novi i unaprijeđeni Cortecov ured  nalazi se u sklopu Centra za transfer tehnologije što je ujedno i jedan od najrazvijenijih inžinjersko -teholoških centara u zemlji. Centar za Transfer Tehnologije lociran je u neposrednoj blizini Fakulteta Strojarstava i Brodogradnje, a nalazi na bliskoj udaljenosti od važnih gradskih objekata kao što su  Zračna luka Zagreb i  Nacionalna i sveučilišna knjižnica,  što čini ovu atraktivnu lokaciju idealnom za naše poslovanje te će omogućiti  pružanje  još boljih usluga našim klijentima.  

Boris Mikšić ispred FSB-a.

Boris Mikšić ispred FSB-a.

Ovom  prigodom, Dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje prof. dr. sc. Ivan Juraga, posjetio je naš novi ured u sklopu CTT-a gdje je sa gospodinom Mikšićem razgovarao o budućim mogućnostima suradnje i radu na  zajedničkim projektima između Corteca i FSB- a, s kojim Cortec korporacija  uspješno surađuje već cijelo desetljeće. Ova suradnja rezultirala je najvišom kvalitetom tehničke podrške i konzultantskih usluga  sa stručnjacima na području zaštite od korozije.

objavljeno: 04/05/2011 09:45:36  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Vlada baca pijesak u oči hrvatskih građana, što je novo?

Priopćenje za medije

Od toliko pijeska koje je vlada bacila u oči svojim građanima postali smo zemlja nojeva!  Zanimljivo je kako gotovo svi hrvatski političari koji su godinama bježali od problema brijunskih transkripata praveći sa da oni ne postoje, nakon presude izrečene generalima, naglo, preko noći, postali vatreni  borci za 'utvrđivanje istine'. Sukladno tome premijerka Jadranka Kosor izjavila je kako se intenzivno  radi na tome da se 'dozna istina o tome kako su brijunski transkripti dospjeli u Haag'.  Još uvredljivija za intelekt hrvatskih građana je njena inicijativa za osnivanje 'povjerenstva o Haaškim transkriptima'. Nakon desetljeća ignorancije, okretanja glave uz malo jeftinog populizma i ne zaobilazne ulizivačke politike Europskoj Uniji, Vlada najavljuje osnivanje Povjerenstva!  Kosoričin očiti jedini odgovor na sve dublje hrvatske probleme je osnivanje niza (u praksi fiktivnih) povjerenstava za koja je svima poznato da  nikad nisu razriješila ni jedan slučaj. Vladina povjerenstva zapravo koriste jedino njenim članovima koji će svoja lamentiranja dodatno naplatiti iz praznih džepova poreznih obveznika. Svim trezvenim građanima je više nego jasno kako je ovo već do kraja izlizan  način obmanjivanja masa za dobivanje malo političkih poena, ako je takvo što u ovoj situaciji za Vladu uopće više moguće.

Zato se  naša politička elita okrenula onom što najbolje zna: konstruiranju beskrajnih afera i polemiziranju u javnosti tko je zbog čega kriv. Hrvatski građani zadnje dvije godine prate pompozna uhićenja bivših managera , direktora , političkih aktera pa i donedavnog premijera, popraćenih  scenarijima kakvima se ne bi posramila ni hollywoodska produkcija. I dok tako hrvatski uglednici sjede o državnom trošku u Remetincu hrvatska zbilja izvan njega nije nimalo evoluirala. Dok gospodarstvo i dalje strmoglavo tone, a Domovinski rat je zbog indolentne i bahate politike dergradiran do kraja, vlasti su nas odlučile animirati  prepucavanjem ministra Tomislava Karamarka i bivšeg šefa države Stjepana Mesića oko toga tko je proslijedio Haaške transkripte u Haag.

Mesić strandardno prebacuje lopticu  izjavama ' kako je POA proslijedila brijunske transkripte u Haag te da oni uopće nisu korišteni u presudi generalima', uz to što je očekivano odbacio optužbe da je dostavljao tzv. Tuđmanove transkripte Haaškom sudu'.  Zvuči vrlo ne uvjerljivo od čovjeka za kojeg je jasno da je davao povjerljive  dokumente  bez dogovora, suglasnosti i procijene autentičnosti. "Brijunski transkript" u ruke haškog tužiteljstva, otišao je kao tzv. "neoprani dokument". Tako se odvjetničkim jezikom nazivaju dokumenti koji  nemaju pečat i ovjeru Vlade, a kojima se potvrđuje njihova autentičnost. Transkript je bio poslan u  Haag bez nužne deklasifikacije od strane Vlade, što znači da je ustupljen mimo zakona! Za to odgovornost mora snositi cijela vladajuća klika u Hrvatskoj. Imajući na umu da je Srbija svoje transkripte prije

nego ih je dostavila u Haag zacrnila tamo gdje je htjela, s pravom se pitam zašto hrvatska vlada nije učinila isto?

Zato što se na vlasti već 20 godina izmjenjuju ljudi koji nisu ništa drugo negoli  impotentni oportunisti i karijeristi, bez ikakve kvalitete, izuzev gramzljivosti  za vlastitu funkciju i korist  koji samo potenciraju  mentalitet služinačkog naroda, umjesto da na čelo zemlje dođu ljudi s vizijom koji će znati pozitivno iskoristiti naše brojne prednosti i bogatstva.  Referendumi nisu nikad raspisani jer vladajuća klika ne želi objaviti što građani uistinu žele i na taj način se odražavaju na vlasti. Osnivanje povjerenstva 15 godina  prekasno za koje  pravni stručnjaci tvrde da su  sasvim beskorisna potpuno je apsurdan potez vlade. Smatram da Srbi nisu glupo napravili što su zatamnili dijelove svojih dokumenata, isto smo trebali i mi. Jer po toj logici bi specijalne postrojbe  koje sada pucaju  po Libiji bili automatski ratni zločinci - jer nažalost nitko ne može garantirati da u vojnoj akciji neće biti nastradalih civila. To je prokletstvo rata.
U Hrvatskoj se na kraju odvio najcrnji scenarij, Gotovina je osuđen, te je osuđeno više  ljudi u obrani naše zemlje nego  za  počinjene zločini u agresiji, a Josipović na sugestije iz Srbije da bi  Hrvatska  trebala povući tužbe za genocid protiv Srbije umjesto odbijanja s gnušanjem  daje izjave nagodbi. To je hrvatska politička realnost danas u kojoj  HDZ i Mesić koji su godinama surađivali na Gotovininom uhićenju sad licemjerno izigravaju zgranute i duboko pogođene ishodom kojem su sami asistirali. Na kraju ostaje samo gola činjenica, dok su drugi pod krinkom Domovinskog rata zaradili  milijune, Gotovina je zaradio 24 godine zatvora.

 

Boris Mikšić
Nezavisni  kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 02/05/2011 09:45:41 

Nepravda stoljeća!

Priopćenje za medije

Ujedinjen sam sa građanima Republike Hrvatske u osjećaju sramote i nepravde koja je nanesena hrvatskom narodu kada je u petak 15. travnja izrečena beskrupulozna prvostupanjska presuda Haaškog tribunala generalima Anti Gotovini i  Mladenu Markaču.

Boris u znak potpore generalu Gotovini nosi njegov bedž, ispred Općinskog suda u Samoboru gdje je u pravosudnoj farsi tužen od Stjepana Mesića zbog klevete, 2006 godine.Kao čovjek koji zadnjih deset godina javno istupa prozivajući vlastodršce zbog odgovornosti za gubitak svakog nacionalnog ponosa i dostojanstva, najoštrije osuđujem ovu političku presudu te smatram da ona predstavlja demonizaciju povijesti Hrvatske države izborene krvlju naših branitelja. Političari i državni pijuni u ulozi europskih marioneta koji se godinama natječu u ulizivanju višim europskim instancama uspjeli su degradirati gotovo svaki ostatak suverenog i autonomnog hrvatskog ponosa, besramno podvijajući  rep za nešto nezasluženih političkih bodova. 

Podsjećam da je nakon što je tužilaštvo Haaškog suda zatražilo službeni iskaz Ante Gotovine  hrvatski državni vrh Gotovini zabranio davanje istog, unatoč volji generala da se odazove i time dobije mogućnost svoje obrane. Hrvatsko pravosuđe nikad nije procesuiralo ubojstva niti pljačke koje su se dogodile nakon Oluje nego je lagodno ostavilo generale da plate tuđi danak.  Zato je  neukusno gledati današnje izvještačene plačljive poglede premijerke nakon što je njena vlada zajedno sa Sanaderom proteklih godina naganjala Gotovinu  po Europi za malo političkih poena, a bivši predsjednik Mesić  kao 'zaštičeni svjedok' u Haagu govorio laži o Oluji.

Bio sam jedini predsjednički kandidat koji je javno tvrdio da će, postanem li hrvatski predsjednik, general Gotovina slobodno hodati Hrvatskom. Već sam 2004. godine izjavio da je optužnica protiv generala Ante Gotovine politička, a ne pravna te da bi sudeći po njoj, morali odgovarati svi generali pobjedničkih vojski. Velik broj svojih tiskovnih konferencija tijekom kampanja, ali i javnog djelovanja uopće, posvetio sam upravo naglašavanju nepravde koja je nanesena generalu. General Gotovina bio je i ostao moj  prijatelj s kojim sam 1996. radio na važnom projektu "Partnerstvo za mir" vezanim uz vojnu suradnju između američke savezne države Minnesote i Hrvatske vojske.

U to vrijeme general Gotovina bio je gost u mom domu, a delegacija MORH-a koju je on predvodio bila je u posjeti Minnesota National Guard-u u okviru Partnerstva za mir. 

Taj posjet sam kao tadašnji počasni generalni konzul RH osmislio kao bitan element budućeg hrvatskog ulaska u NATO savez. Generalni konzulat RH u Minnesoti je besramno zatvoren na Mesićevu inicijativu poslije mog uspjeha na predsjedničkim izborima 2005.

Zbog svih pogrešnih poteza državne politike koji su se akumulirali u ovu strašnu nepravdu  dodan im je još jedan težak teret – konačna potvrda o opravdanju skepse prema Europi.
Pojam 'pravne države' kod nas već je dugo predmet ironije. Danas se sve više gubi i vjera u institucije EU,  nakon što je dopušteno da prava istina o  Domovinskom ratu bude izgubljena u cinizmu Haaškog suda. Vrijeme borbe, međutim, i dalje traje. Svaki dan je nova borba za pravdu, sigurnost i blagostanje naših građana. Nikada neću odustati od borbe za pravednu Hrvatsku, za Hrvatsku u kojoj će se vratiti osmijeh na lica razočaranih građana, a ponos zamijeniti trenutni sram u njihovim srcima.

Ne dopustimo da nam otuđe i budućnost!

Boris Mikšić

Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 19/04/2011 05:53:28  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Gradimo most preko Atlantika!

Priopćenje za medije

Veliko nam je zadovoljstvo najaviti pokretanje postupka posestrinstva između grada Belog Manastira i grada Spoonera lociranog u američkoj saveznoj državi Wisconsin. Ovaj projekt po- krenut je na inicijativu vlasnika tvrtki EcoCortec u Belom Manastiru i Cortec Spray Technologies u gradu Spooneru, gospodina Borisa Mikšića.

Kao plod višegodišnjeg uspješnog poslovanja dvaju Cortecovih tvornica opremljenih najsu- vremenijim tehnologijama te činjenici da Cortec uvelike doprinosi njihovoj lokalnoj ekonomiji te lokalnoj zajednici u cjelini, javila se ideja o posestrinstvu dva grada koju je poglavarstvo grada Belog Manastira sa zadovoljstvom prihvatilo.

Koncept uspostavljanja suradnje između gradova u obliku sestrinstva veoma je razvijen širom svijeta kao način promicanja gospodarskih, no istodobno i ljudskih, kulturnih, komercijalnih te edukacijskih veza među narodima. Ovakvim načinom povezivanja gradova promiče se uza- jamno razumijevanje, što čini odličnu bazu za strukturiranje djelovanje lokalne zajednice i jačanje strategije razvoja.

U ovom kontekstu predstavnici grada Belog Manastira posjetiti će gradove Spooner i Saint Paul, država Minnesota, u sklopu World Sales Meetinga u organizaciji Cortec Korporacije te u izravnim kontaktima prezentirati Beli Manastir i mogućnosti ulaganja u poslovnu zonu Baranje. Duboko smo uvjereni da bi takva vrsta umrežavanja mogla rezultirati interesom za poduzet- ničko ulaganje u zonama Slavonije i Baranje te ujedno i izgradnjom dobrih prijateljskih odnosa između gradova Belog Manastira i Spoonera što je ključna karika za daljnji razvoj dugotrajne, dinamične i raznolike suradnje.

objavljeno: 04/04/2011 07:12:50  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Biskupi vole dobru kapljicu i raskoš!

Priopćenje za medije

24. ožujka 2011

U zemlji u kojoj građani, pa tako i katolički vjernici, zbog ekonomske i političke krize prolaze kroz vjerojatno najteže razdoblje od Domovinskog rata, u kojoj je gospodarstvo na koljenima, a većina njenih građana na rubu gladi stiže vijest o 'završnom lickanju' velebnog i luksuznog zdanja  - zgrade Hrvatske biskupske konferencije, čija je gradnja počela 2008. godine. Tijekom mog zastupničkog mandata u gradskoj skupštini čvrsto sam se zalagao za obustavu ove neprimjerene  i po hrvatske građane nedovoljno ekonomski opravdane gradnje. To činim i danas zgražajući se nad činjenicom da ulažemo milijarde u objekte koji ne samo da nikako ne doprinose boljitku života ljudi već se ovdje radi o novcu iz proračuna koji se uzima direktno iz džepa građana. Iako javnost nije obaviještena o načinu finaciranja ovog zdanja, ono što se zna jest da će cijeli projekt izgradnje koštati gotovo nevjerojatnih 125 milijuna kuna! Sramotno je da institucija koja bi trebala promovirati skromnost i poniznost, te u ovako teškim uvjetima pokazati najviše solidarnosti prema građanima među kojima je i većina njenih slijedbenika, odlučuje se na ovakvu gradnju imajući za to potporu HDZ-ove vlade. Zgradu čije se pročelje fasade štiti  tzv. blendom od poludragog kamena oniksa, a dodatno ju nadopunjavaju panoramski liftovi te iznimno skup sustav grijanja morat će financijski potpomagati i neke siromašne hrvatske biskupije.  Sami radovi na pročelju uključujući i čeličnu potkonstrukciju, koštaju 2.000 eura po četvornom metru. Čak i u slučajevima kada se fasade na stambenim objektima rade od skupljih materijala, poput stakla ili aluminija cijena može iznositi maksimalno tisuću eura po četvornom metru. Tvrdim da je i ta cijena višestruko manja od one koja je dogovorena za izradu pročelja fasade zgrade Hrvatske biskupske konferencije.

Boris Mikšić
Nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima 2011

objavljeno: 25/03/2011 07:27:52  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Što dotaknu hrvatski političari pretvori se u d..k!

Priopćenje za medije

Ima li kraja nizu tragikomičnih poteza našeg političkog vrha? Nažalost  čini mi se da se kraj ne nazire. Činjenica da su doveli hrvatski narod  u  stanje u  kojem je borba za golu egzistenciju postala okosnica njihove svakodnevnice očito nije  dovoljna da vladajuća elita podlegne  bilo kakvoj vrsti društveno političke  katarze . Jer oni na čelu države  uporno i dalje nikako ne propuštaju priliku uprskati stvar.  Jedino u čemu su uspješni je provođenje onih mjera kojima se stavlja sve veći teret na leđa građanima. Od konstruiranja  laži i obmana  naša vladajuća klika čini se ni nakon svih beskrupuloznih afera  nema namjeru odustati. To je dodatno potkrijepila  aktualna premijerka sramotnim  pokušajem prikrivanja broja nezaposlenih osoba,  što je jasna karakteristika autokratskih režima.  Jedna je stvar sigurna, sveopće stanje naprosto je odveć dramatično da bi se ikome više mogle mazati oči.

 Nezadovoljstvo prerasta u gnjev i pitanje je samo što će građanima preliti čašu. Prizori koje svjetski mediji prenose iz revoltiranih područja Tunisa, Egipta i Libije samo su odraz patnje naroda izmorenog lošim političkim vodstvom. U tom kontekstu je šokantan tek nekoliko mjeseci star posjet Egiptu  premijerke Jadranke Kosor i njen sastanak s nedavno svrgnutim diktatorom Hosnijem Mubarakom. O putovanju koje su financirali porezni obveznici, službene internetske stranice Vlade Republike Hrvatske navode sljedeće: “U srdačnom i prijateljskom razgovoru, premijerka Kosor istaknula je da Hrvatska osobito cijeni ulogu Egipta u promicanju mira i stabilnosti u ovom dijelu svijeta.” Samo tri mjeseca nakon službenog posjeta, Mubarak je morao pobjeći s vlasti pred gnjevnim prosvjednicima. Teško je zamisliti veću ironiju. Međutim, zahvaljujući spretnosti naših političara ne treba previše zamišljati. Bivši predsjednik države Stjepan Mesić prigodno je izabrao Libiju kao potencijalno plodno tlo za ostvarivanje “unosne poslovne suradnje.” Idiličan tijek poslovnih pregovora između Mesića i Gadafija ipak bi donekle mogao biti narušen trenutnim stanjem u Libiji, koje podrazumijeva odluku libijskog vođe da tamošnje nezadovoljstvo i prosvjede uguši u krvi.  Iako  preciznih izvještaja još nema, procjenjuje se da je pod paljbom vojske smrtno stradalo oko dvije stotine ljudi. Riječ je, dakako, o još jednom u nizu nezaobilaznih primjera domaće političke mudrosti.

Ništa bolje nije se moglo ni očekivati od političara koji o gospodarstvu pojma nemaju  jer nikad nisu zaradili kune nego se razbacuju milijardama iz državnog proračuna . Isti oni slamku spasa sada traže u  uspostavi poslovnih odnosa s državama zahvaćenim kaosom dok je svima  jasno da se radi o prljavom novcu.  Žalosno je koketiranje naših političara sa zloglasnim državnim dužnosnicima koji iza svoje vladavine ostavljaju strašan val nasilja, nepravde i bijesa. Hrvatskoj nije predodređena ovakva  sudbina.

 

 Nije nam predestinirano da trpimo sve dok se izlazak na ulice ne pokaže kao jedini izlaz u spas. Upravo zato  ću još jedanput kandidaturom na parlamentarnim izborima 2011. pomrsiti račune političkim strankama koje su dovele Hrvatsku na koljena. Primarni cilj mog političkog programa je oživjeti  posrnulo gospodarstvo ove zemlje. Hrvatski građani ne mogu više čekati na ostvarenje dostojanstvenog života.  Svijest o želji za promjenom od goleme je moći i svaki pojedinac može dati svoj doprinos u temeljitom i nužnom planu oporavka društva. Alternative postoje, važno je samo prihvatiti ih.

 

Boris Mikšić
Nezavisni  kandidat na parlamentarnim izborima 2011

 

objavljeno: 22/02/2011 03:00:57  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Bezočna pljačka u INI

Priopćenje za medije

Zagreb, 27. prosinca 2010.

 

Bezočna pljačka u INI

 

 

U mnogo sam navrata  upozoravao javnost na privatizaciju INE i na činjenicu da je prodaja MOL-u bila kriminalni čin za koje je odgovorna politička elita. Na čelu te po svemu svjesne i promišljene transakcije stoje Dragičević i njegov komesar Mesić. Ina je hrvatski adut u svjetskom naftnom pokeru gdje iz dana u dan saznajemo o novim velikim rezervama nafte i plina. Podsjećam da sam tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata na izborima 2009 iznio činjenicu da je stvarna vrijednost INE kad je prodana MOL-u bila 15 milijardi dolara, a ne smiješnih 500 milijuna koliko su "platili" Mađari, što se sada pokazalo točnim, kad je objavljeno da su samo sirijske rezerve vrijedne 6 milijardi dolara. Sve su to Dragičević i njegovi operativci dobro znali kada su  brzopotezno predali Mađarima ključeve Ine kako bi ušićarili svoje provizije na tajnim bankovnim računima, a tom transakcijom su nanijeli golemu štetu hrvatskom gospodarstvu. Da stvari budu još gore Nadzorni Odbor Ine "nagradio" je Dragičevića sa 6 milijuna kuna otpremnine koje je on mučki promuljao da izbjegne plaćanje poreza.

Bajić bi morao izvaditi iz svoje ladice sve ugovore izmedu Ine i Mola, i postupiti kako to zakon nalaže, pa će Dragičević dobiti novi zadatak da organizira team building u Remetincu.

Činjenica da danas vrijednost dionica Ine raste velikom brzinom, i da Mol pošto poto želi preuzeti kontrolni paket, samo je još jedan dokaz da je Ina prodana u bescjenje, da bi se na kriminalni način obogatio Dragičević i šačica korumpiranih političara i menadžera.

Borba protiv kriminala i korupcije oko najveće energetske pljačke postaje najobičnija farsa, i temeljito narušava povjerenje građana u one koji nas vode i prodaju nam maglu. Nema izlaska iz energetske krize bez poništenja preuzimanja Ine od strane Mola. Treba odlučno pokazati Hedervariju vritnjakom da se vrati u Budimpeštu, što ne bi bilo prvi puta u povijesti.

 

Boris Mikšić
Predsjednički kandidat na izborima 2005 i 2009

objavljeno: 27/12/2010 04:26:21  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Iz političke žabokrečine u živi pijesak za političare

Priopćenje za medije

Uprte oči cijeloga svijeta na događanja i razmotavanje klupka oko korupcije visoko rangiranih političara danas svjedoče i potvrđuju sve ono što sam govorio prije 5 godina.
Najcrnje slutnje koje su se mjesecima širile prije predsjedničkih izbora 2005 o mogućem savezu Ive Sanadera i Stjepana Mesića ispunile su se tada, a događaju se i danas.
2005 godine bio je to savez Mesić- Sanader koji je sudjelovao i organizirao najveću političku prevaru dogovorivši izborne rezultate te tako onemogućio moj prolazak u drugi krug.  Tada sam ukazivao na nelegalno finaciranje Kosoričine kampanje o kojoj danas pišu svi svjetski mediji obuhvaćajući kompletno financiranje konzervativne političke stranke HDZ-a pod vodstvom Ive Sanadera. Izbornim inženjeringom oduzeti su mi glasovi u korist Jadranke Kosor. Mesić i Sanader skovali su pakleni plan te su odlučili žrtvovati Jadranku Kosor, a istovremeno kandidirati nekoliko kandidata satelita kako bi omogućili pobjedu Stipe Mesića. Međutim nešto ih je prodrmalo u njihovoj sigurnosti i pozicijama. Hrvatski građani odlučili su se za novog čovjeka, mene osobno. Prema prvim procjenama koje su doznali u kordinaciji Sanader-Crnić- Mesić, Mesić je vodio sa 47,96%, dok sam ja prema početnim prebrojavanjima glasova dosegnuo nevjerovatnih 22,3%. Tada je Crnić to javio Sanaderu i njegovu partneru Mesiću, odmah su zahtjevali hitnu akciju i prepravljanje rezultata. Samo dva sata kasnije rezultati su pokazivali 5% manje nego u prvim podatcima. Očito je kako je prljava izborna prijevara bila zaokružena. Mesić i Sanader su znali da ako ja postanem predsjednik, što bi se sigurno i  dogodilo da sam ušao u drugi krug kako su to hrvatski građani htjeli, kohabitacija sa mnom bi bila nemoguća na način kako funkcionira Sanaderova vlada.
Našao sam se na udaru političko-financijske oligarhije  koja svim raspoloživim sredstvima nedopušta narušavanje političke ravnoteže koja njima odgovara.
Ivo Sanader osobno me nazvao iza ponoći 2. siječnja 2005 i tražio od mene da pred kamerama čestitam Jadranki Kosor na ulasku u drugi krug što sam ja naravno odbio.

Sanader je pobjegao u Austriji s dokumentima koji politički mogu itekako uzdrmati savez Kosor-Mesić, a on sam je bio taj koji sve dogovorio i izmanipulirao. Ima sve dokaze o  ilegalnom financiranju kampanje u koju je bila uključena Kosor i Mesić koji žele na sve načine sakriti pod tepih sve učinjeno prije pet godina. Na taj način će i Kosor i Mesić biti  upleteni u financijske malverzacije koje jedino može prokazati Sanader.  Pretpostavljao sam da Sanader ima ambicije kadidirati se za predsjednika prije nego što je neslavno odstupio s pozicije premijera. Zahvaljujući Mirjani odustao je od toga.

Nevjerojatno mi je čitati napise na koje sam upućivao puno prije, a danas se napokon o tome piše. Čini mi se da smo bili bolji i od “babe vračare” i upućivali na niz sumnjivih događanja,  kada se još puno toga moglo spasiti i promijeniti. Promjena je između ostalog bila i volja hrvatskog naroda, samo što su hrvatski političari narodu davno okrenuli leđa.

 

 

                     Boris Mikšić       
                                                                  Predsjednički kandidat na izborima 2005. i 2009.

objavljeno: 15/12/2010 03:54:53 

Boris Mikšić - Donacija TK “Sveti Martin”

Donacija 100.000kn za teniski klub u Belom Manastiru sa ciljem pružanja mogućnosti bavljenja športom naj-bolji je način ulaganja u mlade.

Donacija TK Beli Manastir
U petak 12. 11. 2010. Boris Mikšić, vlasnik EcoCorteca - prve tvornice biorazgradivih folija u hrvatskoj - belomanastirskom Teniskom klubu “Sveti Martin“ donirao je daljnih 100.000kn.
Kao nastavk započete potpore teniskom sportu u Belom Manastiru uplaćen je i prvi dio ovogodišnje donacije u iznosu od 50.000kn a koji je neophodan za nastavak zimske sezone. Troškovi kluba u zimskim mjesecima za sportski balon i grijanje su višestruko uvećani a ova donacija jamči nesmetanu zimsku sezonu za sve članove teniskog kluba kao i za sve zaineteresirane rekreativce. Boris Mikšić je naglasio da je bavljenje športom od izuzetne važnosti za razvoj mladih osoba u odgovorne i produktivne članove društva te da je športsko natjecanje najbolji način pripreme za aktivan društveni život u zajednici. Najbolji promotori Hrvatske u svijetu su športaši, a svoj veliki doprinos su svako dali i tenisači kao što su Iva Majoli, Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i drugi. Velika je čast pomoći ovakvom humanitarnom gestom jednu sredinu, a uz dobar rad i poticaj društva možda i Beli Manastir dobije svoga promotora u Hrvatskoj ili u svijetu.
Kao iznenađenje za sve prisutne gosp. Boris Mikšić je objavio i dodjeljivanje specijalne teniske stipendije najboljem mladom tenisaču za ljetni kamp svjetski poznatog trenera Nick Bollettieri-a. Kroz njegov teniski kamp su prošli gotovo svi najveći tenisači po ATP listama kao što su Monika Seleš, Mary Pierce, Martina Hingis, sestre Serena i Venus Williams te Andre Agassi, Boris Becker, Jim Courier i mnogi drugi vrhunski tenisači. Ovakav poticaj i svojevrsnu nagradu za mlade tenisače nemaju niti veliki tenis centri, te se ovdje vidi da i tenis u Belom Manastiru može očekivati visoko motiviran rad mladih tenisača.
Po riječima predsjednika kluba dr. Davorina Bubalovića, unatoč tome što Grad Beli Manastir nema dugogodišnju tradiciju u svijetu tenisa, ima jakog sponzora, nesebične djelatnike i članove kluba a svako treba naglasiti i koncesionara teniskih terena g. Zvonka Lonjaka koji je svojom vizijom prije 20 godina i doveo tenis u Beli Manastir.
Gradonačelnik Ivan Doboš, kao predstavnik osnivača kluba, pohvalio je predani rad Teniskog kluba te čestitao svim oklupljenima na postignutim uspjesima. Šport u Baranji je kao i drugdje oslonjen na privredu, a jak sponzor kao Boris Mikšić može jamčiti kontinuitet u radu sa najmlađima i razvoj pozitivnog športskog duha. Okupljanje mladih u športke klubove koji imaju rad sa najmlađim kategorijama iznimno je važan za cijelu zajednicu, pa je i obaveza gradske uprave podržati takve klubove jer je to izravno ulagagnje u društvo u cjelini.

objavljeno: 23/11/2010 04:05:55  Priloženi dokumenti uz tekst >>

Privatizacija Ine

Priopćenje za medije

Osnovano je povjerenstvo koje istražuje nepravilnosti oko privatizacije Ine. Smiješno.

Jasno je kao dan da za takav tip privatizacije nije potrebno povjerenstvo jer je takvim činom nanešena velika gospodarska šteta kako bi se političke stranke i moćnici domogli milijuna dolara koje su spremili na tajne bankovne račune.U taj kriminalni akt bile su uključene sve političke stranke i naravno tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić koji odgov ...

objavljeno: 17/09/2010 10:54:51  Opširnije Priloženi dokumenti uz tekst >>

Otvoreni poziv predsjedniku Republike Hrvatske prof. dr.sc. Ivi Josipoviću

POZIVNICA

Poštovani Predsjedniče,

Izuzetna nam je čast pozvati Vas u posjet prvoj hrvatskoj tvornici biorazgradive plastike EcoCortec, smještenoj u poslovnoj zoni grada Belog Manastira.

Kao uspješan poduzetnik s preko 30 godina poslovne prakse u Sjedinjenim Američkim Državama, 2005. pokrenuo sam projekt Prve hrvatske tvornice biorazgradive plastike. Radi se o «greenfiled» investiciji u koju je uloženo preko 10 milijuna eura vlastitih sredstava, najnovija pat ...

objavljeno: 02/09/2010 16:21:07  Opširnije Priloženi dokumenti uz tekst >>

Sućut obitelji Devidé

Primivši vijest da nas je profesor Vladimir Devidé napustio, duboko ožalošćen, upućujem svoje izraze sućuti poštovanoj obitelji.

Kao student Strojarsko-brodograđevnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s kraja 60-tih godina upravo je profesor Devidé zaslužan za moju ljubav prema matematici. Njegova predavanja i način rješavanja problema uvijek su iznova davala nešto više od uobičajene prakse što je imalo utjecaja i na mene u težnji ka boljemu i kvalitet ...

objavljeno: 26/08/2010 09:22:48  Opširnije Priloženi dokumenti uz tekst >>

Podrška sindikatima

Priopćenje za medije

Zagreb, 15. lipnja 2010.

Snažno podržavam sidikate u borbi za radnička prava te pozdravljam jedinstvo koje se rađa u svim sindikatima i hrvatskom narodu u želji da sutra bude bolje. Kao moralne vertikale hrvatskog društva sindikati jako dobro ujedninjuju ovu incijativu te rezultati koje već danas imaju daju mi nadu da će se referendum dogoditi nakon skupljenih
450 000 potpisa. Smatram tu akciju ohrabrujućom i jednim od neophodnih načina za pokretanje ...

objavljeno: 16/06/2010 15:02:49  Opširnije

 


Kontakt za medije:

+385 01 4854 486

 
Podržite Borisa na fejsu!
Boris u medijima
Najljepsi rodjendanski poklon - otvorenje nove tvornice
Poduzetnik 28/11/2018
Borisu Miksicu nagrada grada Belog Manastira za izuzetan doprinos gospodarstvu
SiB 19/11/2018
Miksicu urucena Zlatna plaketa za doprinos hrvatskom gospodarstvu
T Portal 19/11/2018
EcoCortecova nova tvornica vrijedna 27 milijuna kuna
Glas Slavonije 12/11/2018
Miksicu plaketa, povelje za Burgund, Kedmenec i Molnar
Glas Slavonije 12/11/2018
 
Svi članci...
Boris Mikšić predizborni spot
Boris Mikšić predizborni spot
Borisov Mustang u reklami za KitKat
Borisov Mustang u reklami za KitKat
Tiara 39 Convertible "Heidin'...Away"
Tiara 39 Convertible
Jingle
Za Borisa!
Nova verzija jingla za predsjednicku kampanju 2009
Letak zadnja strana


Linkovi


YouTube - Kako ubiti Borisa Mikšića
Kako ubiti Borisa Mikšića 1/4
Kako ubiti Borisa Mikšića 2/4
Kako ubiti Borisa Mikšića 3/4
Kako ubiti Borisa Mikšića 4/4


YouTube
Osnivanje Eko klastera Osnivanje Eko klastera
Jajanov dnevnik, svibanj 2011

Moris Bikšić
Moris (Boris Mikšić)



Pljačka stoljeća, dokumentarni film


DOME SLATKI DOME
Grb obitelji Mikšić koja potječe iz okolice Lukavca u Turopolju (cca 1237. godine)


Video galerija
EcoCortec-Regionalni dnevnik
EcoCortec-Regionalni dnevnik, 16.10.2018
Otvorena tvornica antikorozivnih folija u Belom Manastiru
Otvorena tvornica antikorozivnih folija u Belom Manastiru, 15.10.2018
Losing your marbles
Losing your marbles, 17.09.2018


Ugovor s Hrvatskom
Ugovor s Hrvatskom - Boris Mikšić


Američki san dečka s Trešnjevke


Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska.
Večernji list, 04. siječnja 2005.



Hrvatski san dečka s Trešnjevke




Boris Miksic knjiga pjesama





Izborni program
Program


Poslušajte novu pjesmu Vladimira Miklera, "Hrvatski san" posvećenu Borisu
"Hrvatski san"


Borisova promidžbena poruka:
Windows Media Video (WMV)


Spot snimili Splićani u čast Borisu prilikom njegova posjeta Splitu 19. -21. rujna 2004. godine
"Za Borisa!"


Dogodilo se na današnji dan (15.12.)
  • 1852. Za biskupovanja Jurja Haulika , uz prethodno carsko odobrenje, bulom pape Pia IX Zagrebaèka biskupija podignuta je na èast nadbiskupije.


  • 1899. Antun Radiæ poèeo je izdavati list Dom, kao prvi u Hrvatskoj koji je bi namijenjen seljaštvu. List je kasnije mijenjao ime u Glavne novine HPSS, Slobodni dom, Seljaèki dom, a od 1906 glavni je urednik lista bio Stjepan Radiæ.


  • 1990. Zbog rijeèi „ Evo moje Kutine i moje Hrvatske“ mladiæa Tomislava Cesara koji se vraæao s odsluženja vojnog roka u meðunarodnom su vlaku prebila palicama dvojica milicajaca.


  • 1992. Prema podacima visokog komesarijata UN za izbjeglice u BiH je bilo 810 000, u Hrvatskoj 705 000, Srbiji 433 000,Crnoj Gori 62 000, Sloveniji 51 000 i Makedoniji 19 000 izbjeglica.


  • 1997. Glavna tužiteljica Meðunarodnog suda u Haagu Louise Arbour izjavila kako ju je Francuska obavijestila da neæe dopustiti svojim èasnicima i vojnicima davanje usmenih svjedoèanstava na sudu.


 
Plaćeno vlastitim sredstvima Borisa Mikšića