| Home | Ugovor s Hrvatskom | Podrži | Volontiraj | Kontakt |
| Boris Mikšić - nositelj neovisne liste za Osjecko - baranjsku izbornu jedinicu | |
 |
English |
|
Boris |
|
Boris zastupnik |
|
Program |
|
Arhiva |
|
Podrška |
|
Boris sportaš |
|
Dome, slatki dome |
| Press | |
|
Boris u medijima |
|
Video & audio |
|
Galerija slika |
|
Biografija |
|
Konzularne vijesti |
|
Poslovne vijesti |
|
Nagrade i priznanja |
| Pridruži se timu | |
|
Podržite |
|
Volontirajte |
|
Komentirajte |
| Kontakt i linkovi | |
|
E-kampanja 2003 |
|
E-glasanje 2003 |
|
Chat |
|
Vaši komentari i knjiga gostiju |
|
Vaša pisma Borisu |
|
Boris za druge |
|
Staza života Borisa Mikšića |
|
Kontakt |
|
Linkovi |
 |
 |
 |
 |
... To be Hemingway for just a day! Half the world’s catch of this rare fish takes place in the Hawaiian archipelago. The first three swordfish ever caught “spoke Hawaiian”...
Finally Marlin!
09/12/08 Finally Marlin! ... više...objavljeno: 12/09/2008 04:09:06
Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu zahvaljuje na donaciji
Pismo Zahvale za donaciju!
objavljeno: 02/09/2008 10:09:30
FINALLY MARLIN! (NAPOKON SABLJARKA...)
Tko do sada nije poželio vidjeti Havaje? Teško da takva osoba postoji...
Boris na Havajima ljetuje preko deset godina, a ovog ljeta ugostio je dvoje prijatelja iz Hrvatske na "Velikom otoku", otoku čije se ime veže uz riječ "želja". Vidjeti Havaje znači udahnuti tropske mirise na toplom vjetru već na pisti zračne luke Honolulu. Vidjeti Havaje znači prošetati obalom Waikiki plaže, u sumrak gledati surfere, slušati havajsku muziku i uživati u "hula" plesovima havajskih djevojaka.., sve odjednom. Vidjeti Havaje znači vidjeti lavu kako se slijeva iz vulkana u more duboko 3000 metara, ali i vidjeti snijeg na vulkanu koji je svoju lavu davno ohladio.
Međutim, osim mnogih jedinstvenih havajskih znamenitosti, uz određenu količinu sreće na Havajima možete doživjeti i ono što vrlo vjerojatno ne možete nigdje drugdje, osim ako svoj život niste posvetili samo tome.. Uloviti sabljarku! Biti Hemingway barem na jedan dan..! Havaji su otoci gdje se lovi 50% svjetskog ulova te vrlo rijetke ribe. Prve tri sabljarke najveće ikad ulovljene na svijetu "govorile su havajskim jezikom".
Kažu da su neki "magnet za sreću", neki kažu da "svak kuje svoju sreću"... Bilo kako bilo, s Borisom u lovu na sabljarku rezultat mora doći. Postoji određena tajna uspjeha. Prvo, morate se probuditi dan prije samo sa jednom željom: otići u marinu Honokohau kako bi u neformalnim razgovorima s ljudima zaključili koji brod ovaj mjesec "lovi"... Nakon 15-godišnjeg iskustva u toj disciplini Boris naravno zna koga treba i što pitati. Odluka pada - brod "Fire Hatt" (vatrogasna kaciga), s kapetanom Chuck Wilson-om, naravno bivšim kapetanom vatrogasnog kamiona. Zatim se ide na ručak u ribarski restoran s pogledom na izabrani brod, a sve je to dio rituala kojim se podgrijava želja. Želja koja se brojnim pravim ribarima nije ostvarila cijelog života. U lov na sabljarku kreće se prije zore. Naravno budilicu nitko nije dočekao. Svi su se budili u času kad bi riba u snu prvi puta skočila iz mora... Sunce je negdje iznad "Kalifornije", iz marine izlazi "Fire Hatt" sa posadom: Chuck, Linda, Mike (vrlo srdačni domaćini) i hrvatski tim: Boris, Ines, Vlatka i Mićo.
Boris još od jučer tvrdi da ćemo je sigurno uloviti. Kad ga slušamo, vjerujemo mu. Kada se sjetimo da je on to pokušavao već 15 godina... Ribolov nije za statističare, nego za ljude koje prati sreća!
Kapetan Chuck najavljuje de će najbolje vrijeme biti oko 8-9 ujutro. Vadi novu satelitsku snimku koja pokazuje temperaturu mora oko "Velikog otoka". Jedno područje daleko na pučini je crveno, kaže nam da ćemo tamo biti" u pravo vrijeme". Chuck zna posao - nakon vožnje od par sati na inače pustom oceanu nailazimo na još nekoliko brodova. Svi imamo iste podatke sa satelita, svi isti cilj. Sunce se diglo, 8 je sati, svi spremni. Koncentracija zamjenjuje smijeh... U devet sati još smo svi napeti, vjerojatno i konkurencija šuti i gleda u smjeru svojih mamaca. U deset sati gledamo kapetana, oni nas nude sendvičima, ponovno počinje šaljivo raspoloženje.. Ali ovoga puta više ne ističemo na početku svake rečenice "...imam neki osjećaj...". Digli smo se rano, oko četiri, prošlo je jedanaest sati, izašli smo sa "satelitske pozicije", neki su otišli malo zadrijemati, lovi se barem još nekoliko sati...
Nešto prije 12 sati, u filmu "Točno u podne" dolazi John Wayne. Nešto prije 12 sati na brodu "Fire Hatt", čuje se jak zvižduk, u isti čas Vlatka viče "Marlin, skočio je..!!!" U sljedećih 10 sekundi sve izgleda kao da je udario grom, pao meteor i eruptirao vulkan, sve na istom mjestu, u isto vrijeme. Iskusni domaćini odlično reagiraju i počinje ono što se i na filmu rijetko vidi. Sabljarka skače nekoliko metara u zrak, otima se, sve na oko 300m od krme broda. Zaranja duboko i opet kao projektil leti u zrak. Nemamo vremena trljati oči i razmišljati je li to opet san. Sabljarka izvlači flaks po nekoliko desetaka metara u sekundi. U tim trenucima sve izgleda nemoguće. Rola je zategnuta do kraja, rukom se ne može ravnati, ali kad sabljarka krene u dubinu, tada ide kao da nema otpora.
Teško je reći koliko je vremena prošlo - možda 45 minuta, možda sat i više, Mike najavljuje da je blizu jer je izašla signalna gumica. U dubini iza krme nazire se bljeskanje. Dovlačimo je do krme, posljednji pokušaji, kritični trenuci. Ovdje inače kod manje iskusnih ribolovaca dolazi do podvlačenja ribe pod propeler i pucanja najlona. Kapetan kaže da je vidio izmorene sabljarke koje bi odmah nakon toga napali morski psi. Mike izvlači našu rukavicama za sablju na krmu. Veseli smo, kapetan upozorava da je opasno. U tim trenucima događaju se ozljede, riba radi iznenadne trzaje sa oštrom sabljom. OK, može početi slikanje...
Sabljarka leži u bazenu sa ledom na krmi. Da, to je za ribu, ali ne i za nju. Cijeli rep joj viri van. Bilo bi smiješno da je proizvođač računao na ovo. Tko može računati na ovo? Boris samo ponavlja: "Jesam li vam rekao da ćemo je uloviti...?!" Stvarno, rekao nam je...
Nije gotovo, kako opisati osjećaj ulaska u marinu sa plavom zastavicom na brodu i bijelim crtežom sabljarke na njoj? Drugi brodovi imaju crvene, zelene zastavice i druge ribe na njima. Nitko ne treba nikom ništa govoriti, svi su na dočeku. Neki uživaju u događaju, neki ljubomorno gledaju. Shvaćaju da je sabljarku ulovila "posada - sa srećom", a ne ribari. Teško je to shvatiti ako si ribar. Sablja leti u Hrvatsku, dok gradele dime na Havajima.
Opći podaci:
Mjesto: Marina Honokohau, Kona, Hawaii
Datum ulova: 13.8.2008.
Težina sabljarke: 162 funte
Brod: Fire Hatt
Kapetan: Chuck Wilson
... više...objavljeno: 20/08/2008 12:08:42
ZASTUPNIČKO PITANJE
Prijedlog gradskog zastupnika gospodina Borisa Mikšića u vezi prekooceanskih letova Croatie Airlines
... više...
objavljeno: 30/04/2008 12:04:25
To my grandfather
For my grandfather, dear Dada,
What I remember most are his blue eyes, the color of Adriatic sea. His eyes were the most unbeleivable color of blue.
My grandfather was many things to me...my first impresion of him was that he was a movie star. He had dashing good looks. I thaught he was an actor.
But my father was a true family man. He was extremely loyal to my grandmother Nina, they were always together and always seemed like newlyweds. I admired this so much in my grandfather.
He was also a true patriot. He loved his country Croatia so much. He was always speaking to me of Croatia has right for independence.
I didn't have so much time with my grandfather.
This is a heartache of being an immigrant. You always have to be apart from your loved ones.
I remember my grandfather the last time I saw him. This is where I spent most time with him when I was little girl. It was in his fragrant garden, on his beloved island of Losinj with his most precious wife. I will always remember him there and this is where I am sure he is now-in peace.
I love you my gradfather Dada.
Your grandaughter Evonne.
April 8th 2008, Memorial Service, St. Mary of the Lake Catholic Church, White Bear Lake, Minnesota
... više...objavljeno: 09/04/2008 06:04:09
The memorial service for Stjepan Miksic
Gathering at 5:00 pm
Service at 5:30 pm
April 8th, 2008
Saint Mary of the Lake
4741 Bald Eagle Avenue
White Bear Lake, Minnesota
USAMemorial Program
For further information of his memorial service,
please contact the following:
Kären Brasile (USA)
651-429-1100 x152... više...
objavljeno: 21/03/2008 09:03:58
Letter to Boris from Hillary Clinton
... više...
objavljeno: 14/03/2008 10:03:28
Ukoliko pokušate unijeti termin "Boris", od 42.800.000 pojmova Boris Mikšić je na prvom mjestu
Boris prvi na nesponzoriranoj listi Google.hr
... više...
objavljeno: 12/02/2008 09:02:22
Obavijest za medije
Boris Mikšić pomaže osječkom branitelju
Osijek, 22. studenoga – Boris Mikšić koji predvodi Neovisnu listu u 4. izbornoj jedinici uručio je danas ček na 5.000 dolara akciji „Želim hodati“ za pomoć teško oboljelom branitelju Srećku Josiću kojemu mu je potrebna skupa operacija u SAD kako bi ga se spasilo od amputacije.
... više...
Akciju „Želim hodati“ u kojoj je potrebno prikupiti 60.000 dolara za Josićevo liječenje pokrenula je osječka Udruga oboljelih branitelja istočne Slavonije. Ona je i prošle godine prikupila pomoć sa njegovo liječenje u Hrvatskoj, ali budući da je gangrena napredovala potreban je liječnički tretman u Americi.
Predajući ček Udruzi oboljelih branitelja istočne Slavonije Boris Mikšić je ukazao kako su milijunske svote utrošene u predizbornu kampanju, a da istodobno Slavonija i Baranja još nemaju riješeno pitanje razminiranja. Ako uđe u Sabor on će se založiti za učinkovitije mjere u razminiranju i pomoći braniteljima, kao i za osnivanje neovisnog povjerenstva koje će ispitati visok stupanj samoubojstava među populacijom koja je najzaslužnija za stvaranje Hrvatske. On je pozvao hrvatske političare da se sustavno, a ne samo u predizborno vrijeme bave braniteljskom problematikom, pa je podsjetio da se u njegovoj tvornici „Eco Cortec“ u Belom Manastiru među prvim uposlenicima nalaze u branitelji.objavljeno: 22/11/2007 04:11:26
Obavijest za medije
Boris Mikšić pokreće ekoklaster
Beli Manastir, 21. studenoga – Boris Mikšić koji predvodi Neovisnu listu u 4. izbornoj jedinici najavio je na konferenciji za novinstvo osnivanje ekoclustera koji će okupiti hrvatske proizvođače sirovina i poluproizvoda za finalne proizvode u njegovoj tvornici biorazgradive folije „Ecocortec“ u Belom Manastiru, otvorene prošlog mjeseca.
... više...
Boris Mikšić je predstavljajući i druge članove njegove Neovisne liste naglasio da je proizvodnja ambalaže u svijetu po vrijednosti druga odmah poslije proizvodnje hrane. U Europi koja je u tome ispred SAD troši se godišnje 30 kilograma ambalaže po stanovniku, a njena ukupna proizvodnja doseže vrijednost od 60 milijardi eura. Tvornica u Belom Manastiru, prva takve vrste u Jugoistočnoj Europi proizvodit će godišnje 3 milijuna kilograma biorazgradive folije i s obzirom na sve veće korištenje tog ekološki čistog proizvoda u Hrvatskoj i Europi ima garantirano tržište. Biorazgradivu ambalažu i širok asortiman drugih proizvoda proizvedenih u Mikšićevim tvornicama u SAD već koriste u Hrvatskoj TLM, MORH, „Končar“, te „Đuro Đaković“, a od poznatih svjetskih firmi NASA, „Mercedes“ „Volvo“, „Nokia“, „Renault“ i druge.
U proizvodnju tvornice „Ecocortec“ već su uključen jedan lokalni proizvođač u Belom Manastiru, „Trak“ d.o.o., a kad nakon početne proizvodnje tvornica proradi punim kapacitetom predviđeno je uključivanje i drugih firmi u Hrvatskoj.
Upravo ovih dana vreća proizvedena u Mikšićevoj tvornici u Minnesoti dobila je u Pragu nagradu kao ambalažni proizvod godine u kategoriji biorazgradivih proizvoda od Češkog udruženja proizvođača ambalaže.objavljeno: 22/11/2007 04:11:30
Obavijest za medije
Predaja potpisa
Sutra 31.10.2007. u 12 sati Boris Mikšić, nositelj Neovisne liste za 4. izbornu jedinicu, predati će preko 1000 potpisa podrške građana.
Ponosni smo što su na našoj listi u jednakom broju zastupljene žene i muškarci, ljudi koji žive za politiku, a ne od politike. Radit ćemo na konkretnim programima kako bi se povećao standard ljudi u 4. izbornoj jedinici.
... više...objavljeno: 30/10/2007 11:10:54
Milijun kuna vlastitih sredstava
Obavijest poslana Državnom izbornom povjerenstvu o izvorima financiranja izborne promidžbe. ... više...
objavljeno: 29/10/2007 11:10:21
Obavijest za medije
Boris mikšić nositelj Neovisne liste u 4. izbornoj jedinici
objavljeno: 29/10/2007 06:10:36
Boris Mikšić i analitičari
Molba HTV-u da prestane već jednom hrvatske analitičare s raznih područja svesti na jednog koji poput pape svojim nezabludivim "analizama" tumači naciji zbilju: ako su ljudska prava u pitanju, stalno Puhovski, ako su političke analize, stalno Šiber, ako je ekonomija, opet stalno jedan ili drugiIvan Šiber, najavljen kao specijalni HTV-ov komentator, imao je priliku pokazati nam svu raskoš svog politološko- analitičkog talenta u noći objave rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora. Inače svojstvo je mnogih naših stručnjaka i "analitičara" raznih fela da mnogo toga objašnjavaju, ali ništa zapravo ne rasvjetljavaju. To se posebno odnosi na onaj dio inteligencije koju s pravom možemo nazivati estradnom. Zamislite, ugledni profesor objašnjavajući fenomen Borisa Mikšića tumači njegov uspjeh činjenicom kako je on ni kriv ni dužan dobio velik postotak zato što su glasači glasovali protiv stranačkih politika te politike uopće, koja je kao profesija sve više kompromitirana. Ovaj sofizam "vrsnog" stručnjaka, osim što je bahat prema gospodinu Mikšiću, previđa kako su, ne samo kod nas, izbori vrše po sustavu protiv. Na prvim demokratskim izborima nije se toliko glasovalo za HDZ i druge stranke nego protiv komunizma. Potom, trećeg siječnja nije se toliko glasovalo za šestorku nego protiv iskompromitiranog HDZ-a. Kao što ni posljednji parlamentarni nisu bili "izbor" koliko revolt protiv brljotina iz vremena račanizma. A sada je Boris Mikšić kriv, a njegov uspjeh relativan, za razliku od stranaka, jer su glasovi za njega uzrok nezadovoljstva drugima, konkretno stranačkim politikama koje su de facto interesne organizacije koje po svakim izborima iz redova rodbine i svojte popunjavaju gradske, županijske ili državne šalterane i šalteruše. K tome, ovaj bahati "znanstvenik" sutradan u Dnevniku iste televizije, koja ga najavljuje kao svog stručnog komentatora, u svojoj bizarnoj analizi ide dotle govoreći da je u takvoj atmosferi izbornog iznenađenja sasvim svejedno da li se "taj neki" zvao Boris Mikšić, Ivo Ivić ili Pero Perić, isto bi dobio 18 posto glasova. Tako je govorio Ivan Šiber-Zaratustra koji, premda je stalno u medijima, vjerojatno, da je želio, ne bi skupio ni potpise dostatne za kandidaturu. Osim toga, on kojeg je Račan najprije šutnuo iz SDP-a, potom je prišao ASH-u (zna li itko još što je to), te s njim kao profač i političar postigao takav "uspjeh" među biračima, svakako je najpozvaniji relativizirati tuđe političke uspjehe. Bolje da se poklopi ušima.
ŠAMAR STRANAČKIM POLITIKAMA
Rekavši na taj način biračima zapravo da su glupi, a Mikšiću da je on zapravo politički bezvrijedan unatoč rezultatima, ne samo spomenuti Šiber već i mnogi drugi previđaju da je ključna stvar da se u političkom zviježđu pojavilo novo lice koje je ljudima podalo nadu kako se konačno nazire netko tko će živjeti za politiku, a ne od politike, kao primjerice aktualni predsjednik, Šiberov adut, koji je "politički ovisnik" u svim poretcima kroz koje je prošao, te koji je samo primjer mase svih onih koje od djetinjstva kao političare gledam na malim ekranima. Dakako, jedan od njih je i analitičar Šiber. Dakle, treba gospodinu Mikšiću priznati uspjeh, on je unio svježinu samim svojim likom te konačno dodao nešto novoga na glasački menu, koji je nepromijenjen od stoljeća sedmog. K tome je lupio šamar stranačkim politikama i pertitokraciji, koje je ljudima pun kufer, ili bolje reći šleper, jer prva je strategija hrvatskih stranaka ona uhljebljivačka na sektaški način, pretvorivši narod u pasivnog gledatelja te sapunice. Upravo razgovarajući s ljudima koji su Mikšiću dali glas, kao i s kolegama iz drugih gradova, mahom se ističe upravo taj motiv: konačno netko koji je dovoljno stekao i koji nas neće pokrasti, koji će živjeti za politiku, a ne od nje, koji govori drukčijim jezikom i koji sasvim jednostavno kaže kako državu danas treba voditi kao poduzeće. Premda će mu i dalje gotovo svi tašti politički nam lideri, koji u životu ništa nisu napravili osim što brbljaju, i njihovi analitičari ispred imena bahato stavljati pridjev "izvjesni".POSTOJI JOŠ NETKO
Fenomen Mikšić stostruko je vrijedan i za daljnji razvoj demokracije u Hrvatskoj jer je poslao ozbiljnu poruku svim nezamjenjivim stranačkim nam liderima što sve više ljudi misli o njigovom oligarhizmu, strančarenju i samozabavljenošću. Dakako, ukoliko na fenomen tog "izvjesnog" mulca koji im, sram ga bilo, premda je bogat došao ovdje iz Amerike uzimati njima i njihovim "bližnjima" kruh iz ruku, shvate doista ozbiljno, kao i sve apolitičniju naciju u smisli izlaska na izbore. Zašto stoga ne ustvrditi i suprotno "šiberizmu", a što da tek nije bilo Mikšića, koliko bi ljudi još zasićeno potrošenim političkim facama ostalo u kućama jer im je doslovce muka od svih, a ne zato, kao Šiber sa sigurnošću tvrdi, jer su bili sigurni da će njihov Mesić pobijediti.
I molba HTV-u da prestane već jednom hrvatske analitičare s raznih područja svesti na jednog koji poput pape svojim nezabludivim "analizama" tumači naciji zbilju: ako su ljudska prava u pitanju, stalno Puhovski, ako su političke analize, stalno Šiber, pa Grubiša, ako je ekonomija, opet stalno jedan ili drugi. Zašto se konačno u medijskom smislu ne bi dogodilo ono što se dogodilo na ovim predsjedničkim izborima: ljudi, nevjerojatno, pa osim Račana, Mesića, Šeksa, Pusićke, Kosorice, Adlešićke, postoji i Boris Mikšić.
(P. S. Sramotno je da oni koji su 2000. godine na predsjedničkim izborima /Radoš, Račan i ostali/ sjedili u Budišinom izbornom stožeru protiv Mesića, sada pobožno, 5 godina poslije sjede uz Stipu. Svaka čast dečki.)Ivica Šola, Glas Slavonije ... više...
objavljeno: 27/09/2007 11:09:06
Ecocortecovi proizvodi krenuli u EU!Prvi izvoz tvornice biorazgradivih folija iz Belog Manastira prešao je granice EU, a profit ostaje u Hrvatskoj! ... više...
objavljeno: 20/09/2007 05:09:45
... više...
objavljeno: 17/09/2007 11:09:37
... više...
objavljeno: 17/09/2007 11:09:29
Grand Opening of EcoCortec: October 11, 2007; Beli Manastir, Croatia
... više...
objavljeno: 15/09/2007 02:09:14
Cortec® Distributor Recognized by Local Paper!
... više...
objavljeno: 14/09/2007 08:09:17
Otvoreni poziv v.d. predsjedniku Mesiću i gđi. Đurđi Adlešić
Ovim putem pozivam v.d. predsjednika Mesića i gđu. Đurđu Adlešić u Beli Manastir kako bi se uvjerili u postojanje tvornice biorazgradive plastike, EcoCortec. Tom prilikom gđa. Adlešić mogla bi se osvjedočiti kako EcoCortec nije politička tvornica, kako ju je ona nazivala tijekom prošlih predsjedničkih izbora, već najmodernija tvornica ovakvog tipa u Europi. Isto tako predsjednik bi nakon posjeta mogao obavijestiti svoj ured koji nas je prozivao da se bavimo veletrgovinom, kako se mi ustvari bavimo proizvodnjom i to koristeći nove tehnologije u proizvodnji biorazgradive ambalaže. Možda bi se ipak djelomično moglo priznati kako se EcoCortec, hrvatska firma s hrvatskim proizvodom bavi trgovinom, izvozeći 85% svoga proizvodnog programa na europsko tržište.
Iako se radi o tvornici izgrađenoj u poslovnoj zoni Grada Belog Manastira, području od posebne državne skrbi, hrvatskom jalu nema granica. Mesićevac Radaković, direktor Erste Korumpische banke, u dogovoru s Bandićevim plaćenikom u Skupštini, Delačem, i lokalnim osječkim šerifima Buljubašićima i Androjićem po naredbi Pantovčaka odlučili su sabotažom uništiti ovaj za Baranju i cijelu Hrvatsku izuzetno važan projekt. Budući da je vladajuća stranka na vlasti i u Belom Manastiru njima je itekako u interesu da u izbornoj godini, ova prva i najveća tvornica u poslovnoj zoni, bude otvorena. Iz pouzdanog izvora u Ministarstvu gospodarstva došla je informacija da je HBOR dobio nalog s Pantovčaka da po svaku cijenu sabotira završetak izgradnje EcoCortec-a u Belom Manastiru. HBOR uz Hrvatski fond za privatizaciju dvije su institucije odgovorne za korumpciju i privatizacijsku otimačinu u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata.
Ja sam tijekom parlamentarnih izbora 2003. najavio početak realizacije projekta EcoCortec, postavio kamen temeljac i za razliku od mnogih hrvatskih političara svoje sam obećanje i ispunio. Stoga danas i pozivam predsjednika i gđu. Đurđu Adlešić da nas posjete u tvornici koja je nikla iz tog kamena temeljca i koja je i u svom kratkom postojanju već nagrađena CROPAK-om, prestižnom hrvatskom nagradom u području ambalaže. Dokaz da je EcoCortec-ov proces prepoznat i u svjetskim razmjerima, priznanje je dobiveno od strane Svjetskog udruženja proizvođača, distributera i potrošača ambalaže koje je WorldStar nagradu ove godine dodijelilo upravo EcoCortec-ovim proizvodima.
Zanima me koliko je još političara uložilo vlastita sredstva da otvore nove pogone, u Hrvatsku dovedu nove tehnologije i otvore nova radna mjesta?
... više...objavljeno: 28/08/2007 10:08:30
Kaznena prijava za prijevaru protiv Stjepana i Nevenke BuljubašićZagreb, 10.08.2007. Podnesena kaznena prijava protiv bivših partnera Stjepana i Nevenke Buljubašić. Kompletnu prijavu možete pogledati ovdje. ... više...
objavljeno: 10/08/2007 09:08:13
Obavijest za medije
GRADONAČELNIK BELOG MANASTIRA U POSJETI TVORNICI “ECOCORTEC”, NAGRAĐENOJ CORPAK OSKAROM 2006.Jučer, 08. kolovoza 2007. Boris Mikšić, predsjednik i vlasnik najmodernijeg pogona za proizvodnju biorazgradive plastike na svijetu, Ecocortec d.o.o., u prostorima pogona primio je gradonačelnika grada Belog Manastira,
dr. Davorina Bubalovića. Tijekom obilaska tvornice, gradonačelnik je bio impresioniran kvalitetom realiziranog projekta te visokim stupnjem primijenjene tehnologije. Tom prilikom susreo se s timom zaposlenika Ecocortec-a, te izrazio zadovoljstvo zbog kontinuiranog otvaranja novih radnih mjesta. Gradonačelniku je prezentiran i poslovni plan Ecocortec-a koji se temelji na proizvodnji, ekologiji, izvozu i novim tehnologijama.
Na zajedničkom sastanku Boris Mikšić pozitivno je ocijenio suradnju s Uredom gradonačelnika te Gradskim poglavarstvom grada Belog Manastira. ... više...objavljeno: 10/08/2007 04:08:51
Mikšić: Mesić je u Hrvatskoj zaštićen bolje nego lički medvjed
AMERIČKI poduzetnik hrvatskih korijena i kandidat na posljednjim predsjedničkim izborima Boris Mikšić oglasio se povodom špijunsko-pravosudne trakavice čiji su glavni akteri umirovljeni general i osumnjičenik Vladimir Zagorec i Saša Perković, savjetnik predsjednika Mesića.
"Samoincijativna pojava Stjepana Mesića kao suca u ovom predmetu koji je pokrenut u Hrvatskoj protiv generala Zagorca, dovoljno govori o tome kakvu pravnu državu Stjepan Mesić želi i za kakvu se on državu zalaže. To je država u kojoj on odlučuje o svemu i to isključivo na osnovu trgovine informacijama koje kompromitiraju njegove političke protivnike: Daj negativne informacije o mojim protivnicima i oslobodit ćemo te svih optužbi!?" - kazao je Mikšić za Index.
"Iako bi ovakva vrsta skandala za Stjepana Mesića u normalnim okolnostima morala značiti definitivan kraj njegove političke karijere, Mesiću se u Hrvatskoj ni nakon takvih ispada zasigurno ništa neće dogoditi , jer je on kao partijski čovjek u Hrvatskoj zaštićen bolje nego lički medvjed." – dodaje Mikšić.
Potvrda informacija o postojanju "francuske veze"
Mikšić podsjeća na pisanja medija koji su izvješćivali kako se na sastanku Perkovića sa Zagorcem u Beču pojavila i francuska obavještajna služba, na što se vlasnik i osnivač Corteca pita je li to bilo slučajno.
"Ne zna se pod kojim uvjetima i zbog čega su i Francuzi zainteresirani za informacije koje očito posjeduje general Zagorac i koje Mesić smatra toliko važnim da se radi tih informacija bio spreman upustiti u ovoliki rizik. Kad će već jednom doći vrijeme da gospodin Mesić odgovori na ova pitanja, ne meni nego hrvatskom narodu?" - pita Mikšić.
"Je li informacija o prisustvu francuske obavještajne službe točna? Ne znamo ni to, ali znamo da je Mesić nije opovrgnuo niti je još ikoga tužio radi toga. Da, njega se ne može tužiti, a dok je on tako zaštićen, on može tužiti koga god hoće i to po ubrzanom postupku. Da li je ovaj najnoviji Mesićev ispad u Beču ujedno i indikacija da su moje ranije informacije o njegovim vezama s francuskom obavještajnom službom bile točne?" - dodaje.
Kritika na račun sustava
Mikšić kaže kako se njegove sumnje neće moći provjeriti niti dokazati sve dok u Hrvatskoj ne dok ne dođe do nužnih promjena zakona kojima su regulirani istražni postupak i "utjecaj vladajuće klike, odnosno politike na sudske istrage i javne tužitelje".
"I dok većina građana opravdano smatra da se optužba za klevetu može pobiti dokazivanjem istine, u Hrvatskoj to uopće nije tako. Bez obzira radi li se o istini ili ne, osobito kada su u pitanju najviši partijski funkcioneri, istina ne oslobađa pa zbog toga onda nije ni potrebno dokazivati da li je neka izjava o Mesiću točna ili ne. Kazneno je djelo samo nakana kojom se poteže pitanje odgovornosti najviših partijskih funkcionera." - ogorčeno će Mikšić.
On smatra kako navedeno predstavlja samo jedan od zakona iz bivšeg komunističkog režima kojeg se vladajuća klika u Hrvatskoj nije željela odreći, jer "joj je to korisno sredstvo za suzbijanje bilo kakve nepoželjne radoznalosti o njihovoj odgovornosti".
Nemoć da se istina dokaže pred sudom
"Zbog toga u sporu s Mesićem po ovom pitanju nisam uopće ni mogao pokrenuti nikakvu istragu o tome da li je bilo točno ono što su mi o njegovoj suradnji s francuskom obavještajnom službom dostavili neki njegovi bivši suradnici. Moja je obrana radi toga više išla na to da pokaže šaljivu dimenziju tog cijelog igrokaza u Mesićevoj režiji. Taj zabavni karakter cijele priče se mogao vidjeti iz prve reakcije prisutnih novinara pa smo mi time zapravo htjeli pokazati sudu da ideja i nije bila toliko da se naškodi Mesićevom ugledu (čemu se tu još moglo naškoditi!) nego više da se ukaže na neozbiljnost situacije u kojoj je Mesić bio u daleko povoljnijem položaju od svih drugih predsjedničkih kandidata." - obrazlaže Mikšić.
Smatra kako pojavljivanje informacije o nazočnosti francuskog obavještajca na sastanku u Beču, i to u trenutku dok se njegov sudski spor još uvijek vodi na višim sudovima u Hrvatskoj, predstavlja nove indikacije koje potvrđuju raniju izjavu o Mesićevim vezama s Francuzima kao točnima.
"Nažalost u Mesićevoj režiji istina je uvijek podređena njegovim političkim ciljevima pa zato nema ni procedure za utvrđivanje istine, zbog čega smo svi u istoj poziciji. Nitko naime od njega, niti od drugih visoko pozicioniranih partijskih funkcionera, ne može očekivati odgovore za pogreške osim ako oni sami ili njihova partija odluči da je vrijeme za njihovu eliminaciju." - zaključuje Boris Mikšić.
R.I.
Preneseno u cijelosti sa: www.index.hr
... više...objavljeno: 05/08/2007 10:08:54
Obavijest za medije
Poziv na tiskovnu konferenciju
Budući da smo korporacijski prisutni u Baranji, gdje je i naša najveća investicija izvan Amerike, najavljujemo sudjelovanje Nezavisne liste Borisa Mikšića u 4. izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima.
Naš program baziran je na jačanju gospodarstva, proizvodnji, ekologiji, izvozu i novim tehnologijama. Ova tvornica dokaz je da smo jedini političari koji ulažemo kapital i najsuvremeniju tehnologiju upravo u Baranju, kojoj je to i najpotrebnije.
Na predsjedničkim izborima Nezavisni kandidat Boris Mikšić u 4. izbornoj jedinici dobio je preko 20% glasova, što je ustvari kamen temeljac za našu političku promidžbu na predstojećim parlamentarnim izborima.
Uz konfrontirane političke stranke, Nezavisna lista s jakim kandidatima, čiste prošlosti i poštenih namjera privući će više birača, koji će razmisliti prije nego daju svoj glas jednoj od korumpiranih stranaka. Te iste stranke nisu učinile ništa kako bi Slavoniju i Baranju izvukle iz teške gospodarske situacije u kojoj se nalaze.
Kao nezavisni saborski zastupnik zastupat ću interese Slavonaca i Baranjaca i dat ću sve od sebe da se jednom i zauvijek iskorijeni korupcija u ovom kraju.
Smatram da je moja lista, sudjelovanjem na tri izbora s najboljim rezultatom postignutim na predsjedničkim, stvorila brand prepoznatljiv biračima 4. izborne jedinice. Brand iza kojeg stoje ljudi od povjerenja kojima će dati svoj glas.
Vezano uz ovu najavu, pozivamo Vas na tiskovnu konferenciju, koja će se održati 03. srpnja 2007.god. u novootvorenoj tvornici Ecocorteca u Belom Manastiru, Bele Bartoka 29, sa početkom u 11.00 sati.
Ovo biračko tijelo je spremno za promjene!
... više...objavljeno: 03/07/2007 08:07:19
Obavijest za medije
Erste banka uzrokovala Ecocortecu gubitak od 2 milijuna američkih dolara
Nakon neutemeljenog i neobjašnjenog otkaza kreditiranja izgradnje Ecocortecovog pogona za proizvodnju biorazgradive plastike od strane Erste banke, Ecocortec je bio prisiljen zatražiti zaštitu sudskim putem. Trenutno je u tijeku parnica na riječkom Trgovačkom sudu kojim se traži donošenje privremene mjere u reguliranju odnosa Erste banke i Ecocorteca.
Očita korumpiranost austrijske Erste banke ugrozila je ovaj ne samo za Baranju nego i cijelu Hrvatsku važan projekt. Najmodernija tvornica ovog tipa u Europi, financirana vlastitim sredstvima Borisa Mikšića ipak je krenula s proizvodnjom. Erste banka svojim je nasilnim postupcima uzrokovala osmomjesečno kašnjenje proizvodnje i dovela Ecocortec u nezavidan položaj. Ovaj zaostatak onemogućio je Ecocortec da otvori planirani broj radnih mjesta u dijelu Hrvatske gdje nezaposlenost premašuje 30%.
Budući da je 95% proizvodnje Ecocorteca namijenjeno svjetskom tržištu, gubitci uzrokovani postupcima Erste banke u ovom trenutku premašuju 2 milijuna US dolara. Ecocortec, u 100% vlasništvu Borisa Mikšića, bio je prisiljen pokrenuti novu tužbu na Saveznom sudu države New York, gdje je i sjedište Erste bank u SAD-u.
... više...objavljeno: 19/06/2007 10:06:25
Čestitka novom lideru SDP-a
Zagreb, 06. lipnja 2007.
gosp. Zoran Milanović
Predsjednik
SDP Hrvatske
Trg Drage Iblera 9
10 000 Zagreb
Poštovani gosp. Milanoviću!
Ovim putem želim Vam čestitati na uvjerljivoj pobjedi za predsjednika SDP-a. Svojom kandidaturom i pobjedom pokazali ste Hrvatskoj svoju hrabrost i dokazali da ste lider.
Želim Vam mnogo uspjeha u daljnjem radu uz nadu da će i naša buduća suradnja biti uspješna.Boris Mikšić
... više...objavljeno: 07/06/2007 11:06:55
Obavijest za medije
Dodjela World Star nagrada 15. svibnja, 2007 - Chicago, SAD
Impresivna je činjenica da je na dodjeli World Star nagrada Hrvatska dobila više Oskara od Italije i Austrije, dok su Slovenija i Srbija išle doma praznih ruku.
Dobitnici Cropak-a 2006, Ecocortec d.o.o, Beli Manastir i agencija Tri dva jedan, Zagreb, pobjednici su ovogodišnjeg World Star natjecanja, koje je sponzorirala World Packaging Organization za najbolje ambalažne proizvode u konkurenciji 35 zemalja svijeta.
Isto tako obavještavamo vas da je EcoCortec počeo s proizvodnjom EcoCorr® biorazgradive plastike u Hrvatskoj. Pogon EcoCortec-a u Belom Manastiru najmodernija je tvornica ambalaže u Europi, a upravo naš proizvod EcoCorr® dobitnik je svjetske nagrade za trenutno najbolju biorazgradivu plastiku u svijetu. Predviđena godišnja proizvodnja višeslojnih biorazgradivih plastičnih folija te PE folija, koje bi se (preko 85%) izvozile u europske i azijske zemlje, iznosi cca 5 milijuna kg finalnih proizvoda. Proizvodna hala veličine 1700 m2 u potpunosti je opremljena novom automatiziranom opremom s visokim stupnjem ekološke zaštite te energetskim iskorištenjem i visokim stupnjem ekonomske učinkovitosti. Tvornica biorazgradivih folija u Belom Manastiru predstavlja konkretnu izgradnju i ulaganje u Hrvatsku kao zemlju izvoznicu gotovih proizvoda, koja uz primjenu novih tehnologija ostaje i postaje ekološka oaza Europe.
... više...objavljeno: 17/05/2007 05:05:13
Cortec® accepts Worldstar 2006 Innovation Award during the Packaging Summit Conference
Boris Miksic, President of Cortec® Corporation, accepted
this p ... više...objavljeno: 15/05/2007 07:05:34
Dodjela World Star nagrada
Impresivna je činjenica da je na dodjeli World Star nagrada Hrvatska dobila više Oskara od Italije i Austrije, dok su Slovenija i Srbija išle doma praznih ruku.
Dobitnici Cropak-a 2006, Ecocortec d.o.o, Beli Manastir i agencija Tri dva jedan, Zagreb, pobjednici su ovogodišnjeg World Star natjecanja, koje je sponzorirala World Packaging Organization za najbolje ambalažne proizvode u konkurenciji 35 zemalja svijeta.
Isto tako obavještavamo vas da je EcoCortec počeo s proizvodnjom EcoCorr® biorazgradive plastike u Hrvatskoj. Pogon EcoCortec-a u Belom Manastiru najmodernija je tvornica ambalaže u Europi, a upravo naš proizvod EcoCorr® dobitnik je svjetske nagrade za trenutno najbolju biorazgradivu plastiku u svijetu. Predviđena godišnja proizvodnja višeslojnih biorazgradivih plastičnih folija te PE folija, koje bi se (preko 85%) izvozile u europske i azijske zemlje, iznosi cca 5 milijuna kg finalnih proizvoda. Proizvodna hala veličine 1700 m2 u potpunosti je opremljena novom automatiziranom opremom s visokim stupnjem ekološke zaštite te energetskim iskorištenjem i visokim stupnjem ekonomske učinkovitosti. Tvornica biorazgradivih folija u Belom Manastiru predstavlja konkretnu izgradnju i ulaganje u Hrvatsku kao zemlju izvoznicu gotovih proizvoda, koja uz primjenu novih tehnologija ostaje i postaje ekološka oaza Europe.
... više...objavljeno: 15/05/2007 02:05:06
RASKRINKANA PLJAČKA STOLJEĆA NA PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA 2005. “KAD MRTVI GLASUJU”
Vesna Škare Ožbolt, koja je tada bila ministrica pravosuđa, nedavno je izjavila jednom poznatom hrvatskom novinaru da je upotrebljeno 500 000 nevažećih glasačkih listića da me se sruši da ne uđem u drugi krug.
Izborna noć, 2. siječnja 2005.
22:30 Sanader zove Crnića i naređuje mu da aktivira lažne listiće iz Hercegovine da bi Kosorica ušla u drugi krug
23:00 Mesića voze u hitnu jer mu je pozlilo od stresa. Tu informaciju mi je dao visoki dužnosnik u osiguranju, isti onaj koji je vozio, po njegovim navodima, Mesićevu ženu i kćerku u vilu na francuskoj rivijeri.
00:15 3. siječnja, Sanader me zove s mobitela u stožer i traži da javno u medijima čestitam Kosorici na ulasku u drugi krug, što sam ja naravno odbio.
3. siječnja 2005
Kreće medijski linč na moralnog pobjednika predsjedničkih izbora Borisa Mikšića da bi ga mariginalizirali.
Veljača 2005 .
Crnić daje ostavku na položaj predsjednika DIP-a jer ne želi više lažirati izbore za Sanadera i Mesića.
... više...objavljeno: 26/03/2007 03:03:15
APPEAL TO THE REGIONAL COURT IN ZAGREB
BORIS MIKŠIĆ
To the Municipal Court in Zagreb
Z a g r e b Reference: XIII-Pn-923/05-18
The defendant Boris Mikšić does hereby, against
The Verdict of the Municipal Court in Zagreb number III K-272/05-4,
dated 9 February 2006
Whereby the Municipal Court in Zagreb , as the first-instance court, through the judge Andrea Grahovac, ruled in favour of the plaintiff Stjepan Mesić , and against the defendant Boris Mikšić in its ruling from 3 January 2007
Declare an
A P P E A L
TO THE REGIONAL COURT
IN ZAGREB
As the court of second-instance
(1) On account of violating the rights as guaranteed by Article 10 of the European Convention on Human Rights;
(2) For applying the law that interprets law and solves disputes among highest state officials in a discriminating manner;
And proposes to the Regional Court in Zagreb , as the second-instance court, that it adopts this appeal and annuls the first-instance verdict and returns the case back to the first-instance court for a new trial.
For this proposal, the defendant is issuing the following
E x p o s i t i o n
- Violating the rights as guaranteed by Article 10 of the European Convention on Human Rights
Article 10 of the Convention says:
“1. Everyone has the right to freedom of expression. This right shall include freedom to hold opinions and to receive and impart information and ideas without interference by public authority and regardless of frontiers. This article shall not prevent States from requiring the licensing of broadcasting, television or cinema enterprises.
2. The exercise of these freedoms, since it carries with it duties and responsibilities, may be subject to such formalities, conditions, restrictions or penalties as are prescribed by law and are necessary in a democratic society, in the interests of national security, territorial integrity or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, for the protection of the reputation or rights of others, for preventing the disclosure of information received in confidence, or for maintaining the authority and impartiality of the judiciary.”
Article One provides a wide presumptive right to the freedom of expression. It is especially important to emphasize Article 10 (1) does not protect the content of expressed ideas and information only, but also the form of expression, i.e. the linguistic form actually used, i.e. the tone of expression itself. Applying this principle the court in Strasbourg determined that polemical, aggressive, excessive, provocative, and even insulting expression does belong under the protection afforded to its citizens by the member country in Article 10 of the European Convention on Human Rights. Therefore, in the case of Oberschlick against Austria (number 2), it was determined the ruling against the journalist for insult, for calling the politician an ‘idiot,' rather than a ‘nazi,' represents a breach of Article 10. If conditions of voicing this insult are compared with conditions Boris Mikšić jocularly recommended to Stjepan Mesić that, over free golf, he "rests in the villa given as a present by the French Intelligence,” it is clear this punishment of Boris Mikšić is also contrary to mandatory criteria of Article 10 of the European Convention on Human Rights.
Presumptive law according to Article 10 (1) is very wide. It encompasses all types of
expression. The freedom of expression: “forms one of cornerstones of the democratic society, one of basic preconditions for its progress and the development of each individual. In accordance with Article 10 (2), it is applied not only to “information” or “ideas” that are received favourably or considered harmless or indifferently, but also to those that insult, shock or disturb the state or any sector of inhabitants. Such are demands of this pluralism, tolerance and openness, without which there is no “democratic society.”
In the case that Stjepan Mesić launched against Boris Mikšić, accusing for slander in front of the Municipal Court in samobor, and then in front of the Municipal Court in Zagreb, this is exactly such an attempt to intervene from the very top of the state, with the aim of preventing the freedom of expression, as guaranteed by international and domestic law. Boris Mikšić has never factually claimed, neither in the media nor in any other way, that French Intelligence gave Stjepan Mesić a villa in the French Riviera as a present.
Boris Mikšić, before the court and the press, merely expressed his opinion Stjepan Mesić had been tired and that he, on account of that, just proposed he did go for a vacation to a villa granted by the French Intelligence. This statement was nothing but a mere joke that alluded to the story circulating in those days regarding the alleged connection between Stjepan Mesić and the French Intelligence, which Boris Mikšić also confirmed by his statement before the court.
The freedom of “owning” an opinion is interpreted as the freedom of expressing opinion that somebody owns. Article 10 therefore protects the right to criticize, speculate and express value judgements, and is not limited to “true” statements (cf. Lingens vs. Austria, the verdict from 8 July 1986, series A number 103). In this concrete case, no single concrete information on an alleged gift of the French Intelligence was published, so one may justly question why the court could reach the conclusion at all that this concrete statement of Boris Mikšić was factual and not his opinion, joke or – at worst – merely a speculation that is protected by Article 10 of the European Convention on Human Rights.
As it is impossible to objectively prove the truthfulness of the value judgement, the legal request that would require the same, as the contested verdict by the Municipal Court in Zagreb does, would therefore breach Article 10 of the European Convention on Human Rights. On account of this, the Court in Strasbourg strictly applies this principle and carefully examines each statement the truthfulness of which the appellant had to establish before the domestic court, in order to determine whether this was expressing opinion or a factual statement. In case of factual statement, Article 10 presupposes the right to prove its truthfulness. Having this in mind, it is striking the Municipal Court in Zagreb , although they in their ruling with no specific reasons presuppose this was a factual statement by Boris Mikšić, did not consider in any way relevant to investigate or verify the truthfulness of the factual statement seen as such. It is more baffling the law does not proscribe such an investigation.
Limitation of this right by the state is justified only when it can be accorded with Paragraph 2 of Article 10 of the European Convention on Human Rights, i.e. when this is: (a) proscribed by law; (b) when it follows a legitimate goal in accordance with this law; and (c) when such a limitation is necessary for the democratic society to function. (Cf. Lingens, paragraphs 34 through 37.) This latter request was the cause of most discussions in front of the European Court for Human Rights in Strasbourg and it, especially as it pertains to Article 10, resulted in the most number of breaches. In practice this means that intervention by the state in limiting the freedom of expression is not justified if it is merely desirable or even reasonable, but that such an intervention can be justified only if it is required by the protection of certain urgent social needs.
Such an urgent social need did not exist at the moment Boris Mikšić joked on Stjepan Mesić and the stories that circled around Zagreb regarding himself and his connections and French intelligence officers.
The Court in Strasbourg has a wide interpretation of state intervention. This court in general accepts that persecution on account of a criminal offence arising from the act of expression represents a limitation of the right from stated Article 10. Likewise, any verdict against a person and his/her punishment based on criminal offences arising from their acts of expression the same court considers a state limitation of these rights. The court, having determined that the state in this sense limited somebody's rights, transfers the responsibility to a member state that needs to clarify this limitation, by showing each of the above requests for a lawful limitation of the right of the freedom of expression has been fulfilled, taking into account tha facts of the case.
In this context, the relevant question is whether the reasons the state offered in order to explain the limitation to the right of the freedom of expression are relevant and sufficient. The court can be satisfied in doing so only if the state applied those standards as accorded with the principles as contained in Article 10, and only if those reasons are based on an acceptable appraisal of relevant facts. [Cf. Zana vs. Turkey (1999) 27 EHRR 667]. In brief, in order that someone's limitation of the freedom of expression could be allowed, the restrictive measure must be in proportion to the aim of Article 10 (2) and the conclusion on the same must be based on appropriate appraisal of the facts of the case. Although the standard for justified limitations is not always identical in cases in question, regarding the limitation of the freedom of expression, a high standard is required, which says the reasons for the limitation must be convincing.
Thereby, the more stringent the limitation, the reasons have to be more convincing. In
the case of Tolstoy Miloslavsky vs. the United Kingdom (1995) 20 EHRR 442, the European Court acknowledged that high compensations assigned in civil lawsuits initiated on account of slander display the tendency to be in disproportion to the damage caused to reputation the plaintiff suffered. The court emphasized the binding (“depressing”) effect compensations too high have on the freedom of expression generally. This is especially frustrating in the context of political discussions in former communist countries, where this manner can effectively be used to prevent expressing the full truth on individuals' and state institutions' functioning and business which are, as it is still the case in Croatia, under heavy influence of ex communist party members, like the plaintiff Stjepan Mesić and many other state officials, which includes many judges, who thus do not want to open a debate on their (poor) qualifications for responsible positions in the modern Croatian democratic society.
The need for criminal sanctions and its proportion requires a special justification. The court must consider whether the state could have utilized other, less stringent means beside criminal sanction in order to achieve the same goal of Article 10 (2) i.e. the protection of others' reputation or rights.
The Strasbourg court granted the highest level of protection to the expression of political and public interest, and therefore attacks on politicians and other public persons deserve special protection, for: “…[The politician] unavoidably and consciously exposes himself/herself to a careful examination of each of his/her
word and act, be it from the press or the wider public, and in accordance with this he/she must exhibit a higher tolerance level…”
It is by all means important to emphasize that in Croatia during the relevant period, despite significant risk independent press were exposed to, enough information pointing to Stjepan Mesić's being an associate of infamous Yugoslav intelligence agencies had already been released, and that his actions had been concentrated to the area of France where he had ostensibly been in charge of monitoring the political work of Croatian citizens in France. Stjepan Mesić, in this context, not only did not display the required “higher tolerance level,” but – thorough lawsuits that threatened imprisonment – indeed tried to stop any discussion on this important topic, so that his political competition had recourse left only to jokes in this manner, because in the scope of the state system of today it was not possible to initiate any investigation in this direction, not only as to Stjepan Mesić, but for a whole host of state officials and people responsible for the media, not to mention the execution of such an investigation itself.
This modern formulation of European (and Croatian) law also refers to attacks towards the state. On account of this, in the case of Ozturk vs. Turkey , the Court in Strasbourg ruled that: “…because of the dominant position the government holds, it is necessary for it to refrain from recourse to criminal procedures, especially when there are other ways of responding to unjustified attacks and critique by its enemies…” At all times relevant to this litigation Stjepan Mesić was President of the Republic of Croatia so this was but a reason more to have applied this principle to this case also – that he personally launched against Boris Mikšić. The irony of such treatment can not be fully realized without taking into account the fact that, although citizens in Croatia are, from a formal legal viewpoint, equal before the law, none can litigate against Stjepan Mesić on account of his immunity that protects him, while he can simultaneously prosecute Croatian citizen, and – as there is every indication for it – moreover urgently.
- The Application of the Law that Interprets Law and Solves Disputes among High State Officials in a Discriminating Manner
Article 15 of the Criminal Law Act states criminal offences against honour and reputation. Articles 199 through 202 contain an array of criminal offences that can be committed by speech or writing on other individuals. Article 204 enables the plaintiff or his family to privately litigate against these criminal offences. This case shows how unjust is such private prosecution of criminal offences.
Despite valid reasons stated in the appeal Boris Mikšić submitted to the Regional Court in Velika Gorica, none of these arguments was taken into account and the verdict of the Municipal Court in Samobor was confirmed. The Regional Court in Velika Gorica having reached its verdict, the Municipal Court in Zagreb fully adopted the conclusions of these two courts so there is an impression this is about an automatic right to compensation to alleged damage that can under no circumstances be questioned. Although Boris Mikšić stated the elements of relevant encroachment of the provisions of criminal procedure in his appeal, for the verdict was incomprehensible, contrary to the reasons for it, and there is also a contradiction between the findings of the first-instance court and the proofs derived during the procedure, and for individual findings no valid resons were stated or no reason whatsoever was stated, neither of these appeals was not only not adopted, but never seriously considered.
In his appeal, Boris Mikšić stated the very formulation of the verdict was unclear, because it was not at all determined whether the defendant was incriminated in order to call for a press conference with the aim of publicly and morally discrediting the private plaintiff, or the same was called for on account of some other reasons; it is futher unclear what the supposition that the defendant would present the private plaintiff as a corrupt person was based on, a person prone to foreign influence to the detriment of national interests, and as such dishonoured for holding the office of President.
That is, such factual statements are not based on any evidence, and moreover, Boris Mikšić has never given such statements, nor were his intentions such. Also, the private plaintiff did not offer any evidence that would determine Boris Mikšić committed the criminal offence in the incriminating manner, but this accusation is a subjective conclusion of the private plaintiff, not at all based on any real facts.
It is also unclear why the first-instance court “removed” part of the description of the criminal offence from the private suit (the availability of the slander to a larger number of people), for, without this part, this does not qualify as an act from Article 2.
In the exposition of its verdict, the first-instance court states i.e. reproduces only the defendant's defence out of derived evidence, and while it admittedly states the private plaintiff was “questioned” as witness, and that Xeroxed newspaper articles stated in more detail in the contested verdict's exposition were read, and that at the end of hearing evidence an excerpt from the defendant's criminal register was also read, it uses not a single word to state what the private plaintiff stated, nor what the stated newspaper articles say, which is then followed by appraisals of all evidence, both individually and as a whole, and the analysis of defendant's defence, which is compared with other derived evidence (???), and then determines the criminal offence, as charged against the defendant, was fully proven.
Boris Mikšić's lawyer did not at a single moment state the defendant would call for a press conference with the aim of discrediting the private plaintiff (for such a statement would be detrimentall to his defendant), so it is fully unclear what the part of the exposition where the first-instance court mentiones this statement of the defendant's lawyer refers to.
Neither is it clear how the defendant could ask for the correction of the information as published in newspapers, for if this was information mispublished as to the private plaintiff, then the private plaintiff could have asked for a correction of the wrong information.
It is not clear based on what the first-instance court determined “there is no doubt cited defendant's statement is a lie,” calling upon the defendant's defence as “not claiming otherwise,” when the defendant declared he did not even know whether the statement regarding the villa is a lie, this because he cares not, and all this because of a full statement regarding the vacation on the French Riviera where the weather is nice, a golf course the defendant offers the private plaintiff to be organized, out of which statement only the villa part was taken.
It is unclear what connection there is between determining the existence of the incriminated act and the defendant's statement this procedure is nonsensical and why the court of the first-instance would expose upon in the contested verdict regarding this at all.
The first-instance court's standpoint that it is irrelevant for the procedure whether the incriminating statement damaged the private plaintiff or not is especially baffling, for it is always important in a case regarding any criminal offence what damage i.e. which consequences occurred because of it.
Also, the first-instance court insists the part of defendant's defence where he states the disputed statement was given in a wider, “jocular” context is not acceptable, and this because it considers the statement regarding the villa separately, exactly in the manner the private plaintiff does, and despite the defendant's statement some people heartily laughed at this statement (viewing it in a wider, correct, jocular meaning), the standpoint of the first-instance court, based on the "article" in Slobodna Dalmacija, that people were shocked, is based on no solid evidence.
Part of the exposition of the contested verdict, where the first-instance court states "we all remember the footage from the press conference," leads to the conclusion the first-instance court based its verdict on own immediate findings regarding the subject of this procedure, that have no relation to the undertaken evidence hearing, so the defendant holds such evidence can not be thought of as evidence in this procedure, while it also points to an unobjective and biased approach of the first-instance court in this case, in favour of the private plaintiff.
In his appeal, Boris Mikšić stated there is also a breach to the criminal law detrimental to the defendant, for during the procedure, no intention of the defendant for committing the criminal offence in question was proven; on the contrary, from the conduct of the defendant during the procedure, as well as from his defence that was not questioned by any objective evidence, it can be seen the defendant issued the disputed statement in a wider context, and confessed this may have been rash, but with no intention of committing the criminal offence in the manner charged against him, but with the aim of gaining sympathy for himself, and not with the aim of discrediting the private plaintiff, especially not presenting him in the manner as construed by the private suit. As no defendant's intention for committing the incriminated criminal offence described in the private suit was established, his guilt is non-existing, and it follows - so is the criminal offence.
From the above statements, it is clear the facts remained incomplete and wrongly determined, as to all the relevant elements determining the existence of the criminal offence, especially concerning the indetermined consequences of the same, for the private plaintiff neither in his suit nor in his statement explained the slander by the defendant, i.e. what constitutes the defendant presenting him as corrupt, prone to foreign influence and ineligible for executing the office of President, especially having in mind the circumstance that it is precisely the private plaintiff that was elected President as a presidential candidate.
Despite all these problematic elements in the verdict that caused Boris Mikšić, on account of his joke about Stjepan Mesić, the State President, to be conditionally sentenced even to imprisonment, the Municipal Court in Zagreb fully accepts this verdict of the Municipal Court in Samobor. Such uncritical obedience can be justified only by fear of consequences in case of non-reaching or non-confirming the "appropriate" verdict. Exactly this was one of the reasons for the critique of the law that allows imprisonment as sanction for slander in Croatia , even when the slander expressed is based on a true event. Such a law was obviously envisioned as threat to those who dare crticize the ruling regime and its leading men.
Such an approach towards regulating the freedom of expression insufficiently recognizes an important difference between expressing facts and opinions. In the Croatian law, it is assumed that voicing both opinion and facts can create a basis for criminal prosecution. The relevant defence (in Article 200(3)) reaches only as far as proof of truthfulness or "the justifed reason why [the person] believed" in its truthfulness.
As stated above, the truthfulness of opinion can not be established, so accordingly – the request to prove the justified reason why a person believes in the truthfulness of something can not be fulfilled in case of expressing opinions. However, with the assumption that opinions are punishable, a wider defence should be enabled as to the expression of opinion with honourable intentions. The Municipal Court in the contested verdict does not deal with this matter at all.
For the basic criminal offence according to Article 200 (1), the only condition is that the statement "can" be detrimental to the reputation of another. It is indeed hard to justify laws that punish for possible damage, with no conditions existing for the actual damage or determining a statement is slanderous by calling upon the definition of slander which necessarily includes causing damage to reputation. The damage would then have to be measured using some objective standard. In the verdict of the Municipal Court in Zagreb , no single relevant element is based on objective facts but is completely arbitrary in its application of the law for selectively chosen statements, with the aim of currying favour with Stjepan Mesić, as Croatian President. Stjepan Mesić can sue the citizens of the Republic of Croatia but he himself can not be sued, nor placed in a situation in which the truthfulness of statements at least could jeopardize his position. For such an approach to the problem, there can not be nor is there any other reasonable reason.
Having in mind all stated above, the defendant proposes this appeal be added to the file and delivered to the second-instance court for its deliberation, and to this court he proposes the verdict be changed and Boris Mikšić cleared of guilt, and of punsihment, or that the same be annuled and the case returned for a new procedure.
Zagreb, 2 March 2007
_____________________
Boris Mikšić, the defendant
... više...objavljeno: 26/03/2007 03:03:42
Obavijest za medije
Ecocortecu otkazan kredit od strane Erste banke
Erste otkaz kredita ... više...objavljeno: 23/03/2007 04:03:47
Preneseno iz tjednika "Globus", 14.03.2007.
Moja nezavisna lista prikupila je 758 postpisa
... više...
objavljeno: 14/03/2007 02:03:02
Završeno godišnje zasjedanje Središnjeg odbora HSK
Središnji odbor Hrvatskoga svjetskoga kongresa, krovne hrvatske iseljeničke udruge koja objedinjuje rad tridesetak nacionalnih kongresa na pet kontinenata, kao rezultat svoga trodnevnoga zasjedanja u Zagrebu, 5., 6. i 7. ožujka, donio je Izjavu, Apel i Rezoluciju.
... više...
U Zagrebu je Kongres dodijelio i priznanja za povezivanje izvandomovinske i domovinske Hrvatske i širenje istine o njoj u svijetu, uručene na press konferenciji u HMI 8. ožujka, i to zadarskome nadbiskupu mons. Ivanu Prenđi i Anđelku Tomasoviću iz Adelaidea.
U izjaviKongres izlaže svoj stav o potrebi da Međunarodna zajednica prihvati i prepozna krivce za rat i žrtve na prostorima bivše zajedničke države. HSK u Apelu za zaštitu povijesnih i kulturnih stečevina i hrvatskih nacionalnih vrijednosti, među inim, poručuje:
«Hrvati kao jedan od najstarijih europskih naroda… ima pravo na zaštitu svojih povijesnih stečevina, na očuvanje vitalnih nacionalnih interesa, kulture, vjere…, kako bi na njima gradio svoju budućnost«.
Okupljeni odbornici Kongresa iz Njemačke, Slovačke, Švicarske, Francuske, Italije, Makedonije, Amerike, Argentine i Australije na sastancima u HMI, međusobno, i na radnim večerama, na kojim su gostovali predstavnici medija, političkoga, kulturnoga, gospodarskog i crkvenoga života domovine, raspravljali su o nizu tema vezanih uz položaj iseljenika i njihovu (re)integraciju u hrvatsko društvo. Plod konstruktivnih rasprava je i Rezolucija koja, u 9 točaka, pojašnjava stavove ove krovne organizacije Hrvata u svijetu. Ukratko, donosi niz stavova, prijedloga i dvojbi s kojima brojno članstvo želi upoznati hrvatsku javnost. HSK je zabrinut zbog zanemarivanja Hrvata koji žive izvan granica Republike Hrvatske, i to u državnoj politici, sredstvima javnog priopćavanja, u kulturnom, političkom i gospodarskom životu. Također ga brine što se 2000., kako smatra, prekinuo iskren i djelotvoran odnos s izvandomovinskim i Hrvatima u BiH koji se nije ponovo uspostavio. Drži stoga potrebnim da se Hrvatima u susjednoj republici pruži sva potrebna pomoć, kako bi ostvarili prava koja su im onemogućena ili uskraćena.
Kongres podržava prijedlog o «lustraciji», kao i donošenje nekih novih zakona. Primjerice, onoga kojim bi se potvrdio potrebni broj sabornika s prebivalištem izvan RH i nekog kojim bi se regulirale poticajne mjere za povratak u domovinu. U Rezoluciji HSK predlaže smanjenje pristojbi za primanje u državljanstvo, izdavanje putovnica i sl. Hrvatski svjetski kongres zaključuje kako u našoj državi ne postoji svestrano osposobljena ustanova koja bi se bavila rješavanjem iseljeničkih problema i koja bi doprinosila njihovu povezivanju s matičnom domovinom. Pomno prateći politička i društvena gibanja u Hrvatskoj, HSK ostaje i dalje nestranačka udruga otvorena svim Hrvatima koji žive izvan matične domovine.objavljeno: 11/03/2007 10:03:28
Preneseno sa www.index.hr
Boris Mikšić: Osjećam se kao švicarski sir s toliko zabijenih noževa u leđima
"NAKON što sam bio žrtva izborne prijevare stoljeća, sada sam žrtva pljačke stoljeća, koja dokazuje kako strana banka koči dobro osmišljene razvojne projekte u Hrvatskoj.", požalio se gospodarstvenik i političar Boris Mikšić kako mu Erste banka ne želi isplatiti dio kredita kojima bi isplatio vjerovnike u projektu tvornice biorazgradivih plastičnih materijala u Belom Manastiru.
"Moja višestruko nagrađivana tvrtka Ecocortec na prostoru poslovne zone Belog Manastira pokreće proizvodni pogon za proizvodnju biorazgradivih plastičnih materijala. Tvornica, koja će u prvoj fazi zapošljavati 50 radnika, a u konačnici oko 200, bit će prva u Europi koja će koristiti inovativnu tehnologiju proizvodnje višeslojnih, biorazgardivih plastičnih folija, a 95 posto proizvodnje je namijenjeno izvozu.", iznio je Boris Mikšić ambiciozan i hvalevrijedan projekt, čiji je značaj tim veći ako znamo da se tvornica gradi i tako kapitalan projekt pokreće na području od posebne državne skrbi.
Također, treba li uopće spominjati što bi 200-ak radnih mjesta značilo za Baranju, gdje je nezaposlenost dosegla vrtoglavih 30 posto. Ovako, proizvodno-skladišni pogon, kojem predstoje samo završna "šminkanja", zjapi prazan jer proizvodna linija, izrađena u Italiji, čeka uskladištena u carinskoj zoni Osijek zbog nemogućnosti plaćanja PDV-a, do čega je dovela blokada računa kod Erste banke.
"Platio sam milijun kuna lokalnim šerifima koji su u dilu sa bankom"
"Takozvanim malim dioničarima, ustvari lokalnim šerifima koji su u dilu s bankom, sam osobno isplatio milijun kuna kako ne bi stopirali projekt. Međutim, iako sam ih pošteno isplatio, Erste banka me i dalje blokira.", ispričao je Mikšić dramatične okolnosti pod kojima je pristao na, kako kaže, ucjenu kako bi postao 100-postotni vlasnik.
"Sada 50 radnika zbog banke još uvijek nema posao, a prije godinu dana je sklopljen Ugovor o kreditu između Erste & Steiermaerkische Bank i Ecocorteca. Kredit u iznosu od 3 milijuna eura odobren je iz sredstava HBOR-a, programa kreditiranja razvitka gospodarskih djelatnosti. Međutim, Erste banka nam je u rujnu prošle godine prestala isplaćivati sredstva, a nakon osam zahtjeva banci da se povuku daljnja sredstva od HBOR-a kako bi isplatili vjerovnike, nismo dobili nikavu povratnu informaciju. Ne želeći da naši izvođači gube povjerenje u Ecocortec osobno sam podmirio sva dugovanja u iznosu od 400 tisuća eura.", otkriva Mikšić.
"Hitro.HR u rikverc"
"Trebamo li uopće govoriti da se tako ne radi u Europi? Pa znam o čemu govorim i kako se u takvim projektima izvršavaju financijske obaveze banke. Ovo je moja šesta, a ne prva tvornica!", ogorčen je Mikšić, koji će u jedinom trenutku rezigniranosti reći: "Ostaje mi jedino da odem do obližnjeg mosta i bacim se u Savu".
"Ovo ništa nije slučajno, sve je bilo smišljeno da se projekt uguši i to iz dva razloga; političkog, jer nisam po volji ni lijevima ni desnima, kao i zbog gospodarskog, jer Austrijanci, čija je banka, kao i polovica Hrvatske, nemaju sličnu tvornicu, govori Mikšić i s podsmjehom komentira navodnu volju Vlade da stane na kraj korumpiranoj birokraciji što priječi ulagače. "Njihov program je smiješan. Nazvao bih ga Hitro.HR u rikverc."
"Direktori najvećih svjetskih banaka su pali u nesvijest"
"Godinama surađujem sa dvije vodeće svjetske banke; UBS u Švicarskoj i američkom US Bank i kada sam se požalio njihovim direktorima na kakve probleme nailazim s navodno uglednom austrijskom bankom, koja obustavi kreditiranje bez objašnjenja i odgovora, oni su pali u nesvijest.", govori Mikšić i napominje kako su iz te dvije banke, na njegovu zamolbu, s najviše razine poslali upit u Erste banku, na koju im također nisu odgovorili.
"Pozivam predsjednika Mesića na otvorenje"
"Ovim putem bih na otvorenje tvornice, koju ćemo usprkos svima ipak otvoriti, pozvao predsjednika Stipu Mesića, a bit će prisutan još jedan predsjednik, Malnar, tako da se nadam kada već dolazi predsjednik Republike Peščenice, da će se odazvati i predsjednik Republike Hrvatske, jer ovo je na teritoriju pod njegovom nadležnosti. Također pozivam i Đurđu Adlešić, koja je tvrdila da to nije prava, već politička tvornica, da dođe na otvorenje i uvjeri se da je tvornica tu, mada moram priznati da je ipak bila u pravu, jer ispada da mi zbog političkih razloga ne daju otvoriti tvornicu.", šali se Mikšić.
"Švicarska i Skandinavija se otimaju za ovu tehnologiju, ali želim da ona bude u Hrvatskoj"
Za Cortec korporaciju, kojoj je na čelu, Mikšić kaže kako je predvodnik i globalni isporučitelj specijalnih kemikalija, plastike, ambalaže, metalurgije, čišćenja i tehnologije zaštite metala, a proizvodnja u Belom Manastiru bi se zasnivala na licenci matične tvrtke, a zanimljivo je kako je Ecocortecov Eco Film, "elastičan, razgradivi film idealan za organske vrećica za otpatke", dobio nagradu "WorldStar" World Packaging Organisation, a nagrada će mu biti uručena na svečanosti u Chicagu 15. svibnja.
"Tehnologija koju bi primjenivali u tvornici u Belom Manastiru je trenutno vodeća u svijetu, kada je ambalaža u pitanju, ali što je još bitnije, ona je najefektivniji način rješavanja otpada. Švicarska i Skandinavija se otimaju za ovu tehnologiju, ali želim da ona bude u Hrvatskoj i zato sam pokrenuo greenfield investiciju.", govori Mikšić i dodaje kako ga se najviše dojmio entuzijazam radnika, koji ne vjeruju novinskim natpisima kako je "Mikšić prestao graditi tvornicu": "Scenarij je takav da me se diskreditira, ali nam ljudi u Baranji i dalje vjeruju. Prije nego što smo objavili natječaj, dobili smo 300 molbi".
"Tvornica bi godišnje proizvodila 3 milijuna kilograma plastičnog materijala, a europsko tržište može podnijeti 100 milijuna. Zašto ne bih otvorio još 20 tvornica po Hrvatskoj?", ne obeshrabruje Mikšića miniranje njegove prve greenfield investicije u Hrvatskoj.
Objasnio je način otkud bi tvornica crpila sirovinu: "Iz otpada radimo plastiku i dajemo novo tržište našim poljoprivrednicima. Zbog toga smo tvornicu i locirali u Baranji. Nudimo provjereni patent, što je jako bitno naglasiti, sa ekološkim aspektom: hrvatski kapital, projekt, patent i opet nam ne dopuštaju."
Erste Bank: Povukli smo se iz projekta jer Ecocortec nije ispunjavao uvjete
Iz Erste banke su nam odgovorili zašto su prekinuli suradnju sa Mikšićevom firmom: "Zbog neispunjavanja dogovorenih uvjeta s Bankom te kao posljedica davanja netočnih i nepotpunih informacija od strane odgovornih osoba iz tvrtke Ecocortec d.o.o., a koje su bitne za procjenu rizika i uspješnost samog projekta, Erste & Steiermärkische banka se odlučila povući iz projekta u Belom Manastiru koji se odnosi na financiranje izgradnje i opremanje proizvodnog pogona biorazgradive plastike."
"Ne mogu me kupiti pa me zato ne mogu podnijeti"
"Osjećam se kao švicarski sir sa toliko zabijenih noževa u leđima, ali ne predajem se, idem i na sljedeće izbore kao neovisan kandidat. Ne mogu me kupiti pa me zato ne mogu podnijeti.", ne da se Boris. "Ni kada je tvornica u pitanju, niti u politici, nisam tražio nikakve ustupke i za inat neću odustati, jer mi dečki s Trešnjevke smo odrasli s nosom u prašini.", poručio je Mikšić.
Zvonko Alač
... više...objavljeno: 08/03/2007 05:03:34
Žalba na presudu
BORIS MIKŠIĆ
Općinskom Sudu u Zagrebu
Z a g r e b Na broj: XIII-Pn-923/05-18Ovim tuženik Boris Mikšić, protiv
Presude Općinskog suda u Zagrebu broj III K-272/05-4
Od 09. veljače 2006. g.kojom je Općinski sud u Zagrebu kao sud prvog stupnja, po sucu tog suda Andrei Grahovac, presudio u korist tužitelja Stjepana Mesića a protiv tuženika Borisa Mikšića u svojoj presudi od 03. siječnja 2007. g.
izjavljuje
Ž A L B U
ŽUPANIJSKOM SUDU
U ZAGREBUkao sudu drugog stupnja
(1) Zbog povrede prava zagarantiranih člankom 10 Europske povelje o ljudskim pravima;
(2) Zbog primjene zakona kojom se na povlašten (diskriminirajući) način tumači zakon i rješavaju sporovi najviših državnih službenika;sa prijedlogom da Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja usvoji ovu žalbu i ukine presudu prvog stupnja i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Za ovaj prijedlog optuženi daje slijedeće
O b r a z l o ž e n j e
- Povreda prava zagarantiranih člankom 10 Europske povelje o ljudskim pravima
Članak 10. ECHR-a kaže:
“1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne
vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprečava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.
2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”Prvi stavak pruža široko prezumptivno pravo na slobodu izražavanja. Ovdje je posebno važno naglasiti da članak 10. (1) ne štiti samo sadržaj izraženih ideja i informacija, već i oblik izražavanja, to jest i oblik jezika koji se doista koristio, to jest i sami ton izražavanja. Primjenjujući taj princip sud u Strazburgu je utvrdio kako polemičko, agresivno, pretjerano, provokativno, pa čak i vrijeđajuće izražavanje, spada pod zaštitu koju pruža građanima država potpisnica pruža članak 10. Europske povelje o ljudskim pravima. Tako je u predmetu Oberschlick protiv Austrije (br. 2), utvrđeno kako osuda novinara za uvredu zbog toga što je političara nazvao «idiotom» prije nego «nacistom» predstavlja povredu članka 10. Ako se usporede uvjeti u kojima je ova uvreda izrečena s uvjetima u kojima je Boris Mikšić u šaljivom tonu preporučio Stjepanu Mesiću da se uz besplatni golf “odmori u vili koju mu je poklonila francuska obavještajna služba” jasno je da je i ovo kažnjavanje Borisa Mikšića suprotno obvezujućim kriterijima članka 10 Europske povelje o ljudskim pravima.
Prezumptivno pravo prema članku 10. (1) vrlo je široko. Ono obuhvaća sve vrste
izražavanja. Sloboda izražavanja: «čini jedan od bitnih temelja demokratskog društva, jedan od osnovnih preduvjeta za njegov napredak i razvoj svakog čovjeka. Podložno članku 10. (2), ono se primjenjuje ne samo na «informacije» ili «ideje» koje su povoljno primljene ili koje se smatraju bezopasnima ili se primaju s ravnodušnošću, već također i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili bilo koji sektor stanovništva. Takvi su zahtjevi toga pluralizma, tolerancije i otvorenosti bez kojih ne postoji «demokratsko društvo».U predmetu kojeg je Stjepan Mesić pokrenuo protiv Borisa Mikšića tužbom za klevetu na Općinskom sudu u Samoboru a zatim na Općinskom sudu u Zagrebu riječ je upravo o takvom pokušaju intervencije najvišeg državnog vrha u svrhu sprečavanja međunarodnim i domaćim zakonom zagarantirane slobode izražavanja. Boris Mikšić nikada nije činjenično tvrdio, niti u medijima niti na bilo koji drugi način, da je francuska obavještajna služba Stjepanu Mesiću poklonila vilu na francuskoj rivijeri.
Boris Mikšić je i na sudu i pred novinarima samo izrazio svoje mišljenje da je Stjepan Mesić bio umoran i da mu je on radi toga samo predložio da ode na odmor u vilu koju mu je poklonila francuska obavještajna služba. Ova izjava nije bila ništa drugo nego obična sala koja je aludirala na priču koja se tih dana mogla čuti u kuloarima o navodnoj vezi između Stjepana Mesića i francuske obavještajne službe sto je i Boris Mikšić i potvrdio svojim iskazom na sudu.
Sloboda «posjedovanja» mišljenja tumači se kao sloboda izražavanja mišljenja koje
netko posjeduje. Članak 10. stoga štiti pravo na kritiziranje, spekuliranje i izražavanje
vrijednosnih prosudbi te nije ograničen na «istinite» izjave (vidjeti Lingens protiv
Austrije, presuda od 8. srpnja 1986., serija A br. 103). U ovom konkretnom predmetu
niti jedan jedini konkretan podatak o navodnom poklonu francuske obavještajne službe nije objavljen pa se opravdano postavlja pitanje na osnovu čega je sud uopće mogao doci do zaključka da je konkretna izjava Borisa Mikšića bila činjenična a ne njegovo mišljenje, sala ili u najgoroj varijanti obična spekulacija koja je zaštićena člankom 10 Europske povelje o ljudskim pravima.Kako je nemoguće objektivno dokazati istinitost vrijednosne prosudbe zakonski zahtjev kojim bi se to tražilo, kao što to traži pobijana presuda Općinskog suda u Zagrebu, kršio bi stoga članak 10. Europske povelje o ljudskim pravima. Radi toga sud u Strasbourgu striktno primjenjuje ovo načelo te pažljivo ispituje svaku izjavu čiju je istinitost podnositelj žalbe morao dokazati na domaćem sudu, kako bi utvrdio je li doista riječ o izražavanju mišljenja ili o činjeničnoj izjavi. Ukoliko je riječ o činjeničnoj izjavi, članak 10. podrazumijeva pravo na dokazivanje njezine istinitosti. U tom smislu indikativna je činjenica da Općinski sud u Zagrebu, iako u svojoj odluci
bez specifičnih razloga pretpostavlja da je bila riječ o činjeničnom iskazu Borisa Mikšića, nije uopće smatrao shodnim na bilo koji način istražiti ili provjeriti istinitost tako postavljenog činjeničnog iskaza. Još je čudnije da zakon takvu istragu ne nalaze.
Ograničenje ovog prava sa strane države opravdano je samo onda kada se može uskladiti sa stavkom 2. članka 10. Europske povelje o ljudskim pravima, to jest kada je: (a) propisano zakonom; (b) slijedi legitiman cilj u skladu s tim zakonom; te (c) kada je takvo ograničenje nužno za funkcioniranje demokratskog društva. (Vidi Lingens, stavak 34. do 37.). O ovome posljednjem zahtjevu vođeno je najviše
rasprava pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu te je, posebice na području članka 10., rezultirao u najvećem broju povreda. U praksi to znaci da intervencija sa strane države u smislu ograničavanja slobode izražavanja nije opravdana ukoliko je samo poželjna ili čak i razumna nego da takva intervencija može biti opravdana samo ukoliko je zahtijeva zaštita neke hitne društvene potrebe.Takva hitna društvena potreba nije postojala u trenutku kad se Boris Mikšić našalio na racun Stjepana Mesića i priča koje su o njemu i njegovim vezama s francuskim obavještajcima kružile u zagrebačkim kuloarima.
Sud u Strazburgu vrlo široko tumači pojam državne intervencije. Na tom je sudu opće prihvaćeno da progon zbog kaznenog djela koje je proizašlo iz čina
izražavanja predstavlja ograničenje prava iz spomenutog članka 10. Isto tako svako proglašavanje osobe krivom i njegovo/njezino kažnjavanje na osnovu kaznenih djela koja su proizišla iz nekog njihovog cina izražavanja taj isti sud smatra državnim ograničenjem istih prava. Nakon što sud utvrdi da je, u tom smislu, država ograničila nečija prava, obveza prelazi na državu potpisnicu koja treba obrazložiti to ograničenje tako što će pokazati kako je svaki od gore navedenih zahtjeva za zakonito ograničenje prava slobodnog izražavanja ispunjen u svezi sa svim činjenicama toga predmeta.U tom kontekstu relevantno pitanje je jesu li razlozi koje su državne vlasti pružile kako bi obrazložile ograničenje prava na slobodu izražavanja relevantni i dovoljni. Pri tomu sud može biti zadovoljan tek ako su državne vlasti primijenile standarde koji su usklađeni s načelima sadržanima u članku 10. i samo ako se ti razlozi zasnivaju na prihvatljivoj ocjeni relevantnih činjenica. [Vidi Zana protiv Turske (1999) 27 EHRR 667]. U kratko da bi ograničavanje nečije slobode izražavanja moglo biti dozvoljeno restriktivna mjera mora biti srazmjerna cilju iz članka 10. (2) a zaključak o tome mora biti utemeljen na osnovi pravilne ocjene činjeničnog stanja predmeta. Iako standard za opravdano ograničenja nije uvijek isti u predmetima u predmetima u kojima je riječ o ograničavanju slobode izražavanja zahtijeva se visok standard koji nalaze da razlozi za ograničavanje moraju biti uvjerljivi.
Sukladno tome, što je ograničenje veće, to razlozi moraju biti uvjerljiviji. U
predmetu Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1995) 20 EHRR 442, Europski je sud priznao kako visoke odštete dodijeljene u građanskim parnicama pokrenutima zbog klevete imaju tendenciju biti nerazmjerne šteti ugleda koju je tužitelj pretrpio. Pri tomu je sud naglasio sputavajući («deprimirajući») učinak koji prevelike odštete općenito imaju na slobodu izražavanja. To je posebno porazno u kontekstu političkih rasprava u bivšim komunističkim zemljama gdje se na taj način može efikasno spriječiti iznošenje pune istine o načinu funkcioniranja i poslovanju pojedinaca i državnih ustanova koji su, kao sto je to još uvijek u Hrvatskoj, pod velikim utjecajima bivših kadrova komunističke partije, kao sto su sam tužitelj Stjepan Mesić i mnogi drugi državni službenici, uključujući i mnoge suce, koji na taj način ne žele otvoriti raspravu o svojim (ne)kvalifikacijama za odgovorne položaje u hrvatskom modernom demokratskom društvu.Potreba za kaznenom sankcijom i njezina razmjernost zahtijeva posebno
opravdanje. Sud je obvezan razmotriti je li država mogla koristiti druga, manje oštra sredstva osim kaznene sankcije kako bi ostvarila isti cilj iz članka 10. (2), to jest zaštitu ugleda ili prava drugih.Na sudu u Strazbugu izražavanje političkoga i javnog interesa dobilo je najvišu razinu zaštite pa radi toga napadi na političare i ostale javne osobe zaslužuju posebnu zaštitu jer: «…[Političar] se neminovno i svjesno izlaže pažljivome ispitivanju svake njegove
rijeci i djela, kako od novinara tako i od šire javnosti, te sukladno tomu mora pokazati viši prag tolerancije…»Ovdje je svakako važno naglasiti da je u Hrvatskoj u relevantno vrijeme, usprkos značajnih rizika kojima su se izložili nezavisni novinari, već bilo objavljeno dosta informacija koje su ukazivale na to da je Stjepan Mesić bio suradnik zloglasnih jugoslavenskih obavještajnih agencija i da je njegovo djelovanje bilo usredotočeno na područje Francuske gdje je on navodno bio zadužen za praćenje političkog rada hrvatskih državljana u Francuskoj. Stjepan Mesić u ovom kontekstu ne samo da nije pokazao zahtijevani “visi prag tolerancije” nego je bas preko tužbi s prijetnjom kazne zatvora pokušao spriječiti bilo kakvu raspravu po ovoj važnoj temi tako da njegovim političkim konkurentima nije ništa drugo ni preostalo nego da se šale na taj način jer u okvirima današnjeg državnog sustava nije moguće niti pokrenuti nikakvu istragu u tom pravcu, ne samo vezano za Stjepana Mesića nego i za cijeli niz drugih državnih službenika i osoba odgovornih za medije, a kamo li sprovesti jednu takvu istragu.
Ova moderna formulacija europskog ( i hrvatskog) prava se odnosi i na napade na državu. Radi toga je u predmetu Ozturk protiv Turske, sud u Strasbourgu utvrdio je kako: «…zbog dominantnog položaja koji vlada drži, neophodno je da pokaže suzdržavanje od pribjegavanja kaznenim postupcima, posebice onda kada postoje drugi načini kojima se može odgovoriti na neopravdane napade i kritike njezinih neprijatelja…» U svim relevantnim trenucima za ovu parnicu Stjepan Mesić je bio predsjednik Republike Hrvatske pa se radi toga tim vise ovaj princip morao primijeniti i u ovom predmetu kojeg je on osobno pokrenuo protiv Borisa Mikšića. Ironija ovakvog postupanja ne može biti u potpunosti sagledana dok se ne uzme u obzir i činjenica da, iako su u Hrvatskoj građani formalno pravno jednaki pred zakonom, nitko ne može tužiti Stjepana Mesića radi imuniteta kojim je on zaštićen dok on u isto vrijeme može tužiti građane Hrvatske i to, po svemu sudeći, po ubrzanom procesu.
- Primjena zakona kojom se na povlašten (diskriminirajući) način tumači
zakon i rješavaju sporovi visokih državnih službenika
Glava 15. Kaznenog zakona detaljno navodi kaznena djela protiv časti i ugleda.
Članci 199. do 202. sadrže niz kaznenih djela koja se mogu počiniti putem govora ili pisanja o drugim pojedincima. Članak 204. omogućuje podnositelju tužbe ili njegovoj obitelji privatno gonjenje tih kaznenih djela. Iz ovog se predmeta vidi koliko je nepravedno ovakvo privatno gonjene kaznenih djela.Usprkos valjanim razlozima navedenim u žalbi koju je Boris Mikšić predao Županijskom sudu u Velikoj Gorici niti jedan od tih argumenata nije uvažen i presuda Općinskog suda iz Samobora je potvrđena. Nakon sto je donesena presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Općinski sud u Zagrebu se u potpunosti oslanja na zaključke ova dva suda tako da se ostavlja dojam kao da je ovdje riječ o automatskom pravu na nadoknadu navodne štete koja se ni pod kojim uvjetima ne može na bilo koji način dovesti u pitanje. Iako je Boris Mikšić u svojoj žalbi naveo elemente bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je izrekla presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, a postoji i proturječnost između utvrđenja suda prvog stupnja i provedenih dokaza tijekom postupka, a za pojedina utvrđenja uopće nisu navedeni ili nisu navedeni valjani razlozi, niti jedan od ovih žalbenih prigovora ne samo da nije usvojen nego nije ozbiljno ni razmatran.
U svojoj žalbi Boris Mikšić je naveo da je sama izreka presude nejasna jer uopće nije utvrđeno da li je okrivljenik optužen da bi sazvao konferenciju za novinare sa ciljem javnog moralnog diskreditiranja privatnog tužitelja, ili je ista sazvana i iz nekih drugih razloga, također nije jasno na čemu je utemeljena inkriminacija da bi okrivljenik prikazivao privatnog tužitelja kao korumpiranu osobu, podložnu stranim utjecajima na štetu nacionalnih interesa, te kao takovog nedostojnog za obnašanje funkcije predsjednika.
Naime, ovakvi činjenični navodi nisu utemeljeni ni na kakovim dokazima, a također Boris Mikšić ovakve izjave nije dao niti su njegove namjere bile takove. Također niti je privatni tužitelj ponudio bilo kakove dokaze kojima bi se utvrdilo da bi Boris Mikšić počinio kazneno djelo klevete na upravo inkriminirani način, već je ovakva optužba proizvoljna ni na čemu stvarnom utemeljena konstrukcija privatnog tužitelja.
Nije jasno niti zbog čega je sud prvog stupnja <<izbacio>> dio opisa kaznenog djela iz privatne tužbe (pristupačnost klevete većem broju osoba), jer bez ovog djela se ne radi niti o kvalificiranom obliku djela iz stavka 2.
U obrazloženju presude sud prvog stupnja od izvedenih dokaza navodi odnosno i reproducira jedino obranu okrivljenika, dok doduše navodi i da je <<ispitan>> privatni tužitelj u svojstvu svjedoka, kao i da su pročitane fotopreslike novinskih članaka poblize navedenih u obrazloženje pobijane presude, te se navodi da je na kraju dokaznog postupka pročitan i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, ali niti jednom rijeci ne navodi sto je izjavio privatni tužitelj, kao niti sto piše u navedenim novinskim člancima, a nakon toga ocjenjuje sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovima ukupnostima, te analizira obranu okrivljenika i uspoređuje istu sa ostalim izvedenim dokazima (???), pa utvrđuje da je potpuno dokazano kazneno djelo privatnom tužitelju kako me je stavljeno na teret.
Branitelj Borisa Mikšića nije utvrdio niti u jednom trenutku da bi okrivljenik sazvao konferenciju za tisak sa ciljem diskreditacije privatnog tužitelja (jer ovakva tvrdnja bi išla na štetu njegovog branjenika), pa uopće nije jasno na sto se odnosi dio obrazloženja u kojem sud prvog stupnja spominje ovu konstataciju branitelja okrivljenika.
Nije jasno niti kako je to okrivljenik mogao tražiti ispravak informacije objavljene u novinama, jer ukoliko se radilo o informaciju koja je krivo objavljena u odnosu na privatnog tužitelja, onda je privatni tužitelj mogao i trebao zatražiti ispravak pogrešne informacije.
Nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da <<nema nikakve dvojbe da citirana okrivljenikova izjava laz>>, pozivajući se pri tome na obranu okrivljenika gdje <<niti on ne tvrdi suprotno>>, kada je okrivljenik izjavio da on niti zna da li je izjava o vili laz, a ovo iz razloga sto ga to niti ne zanima, a sve ovo u svezi sa cjelovitom izjavom o odmoru na francuskoj rivijeri gdje je lijepo vrijeme, tečaju golfa koji je okrivljenik ponudio organizirati privatnom tužitelju, iz koje je izjave izvučen samo dio o vili.
Nejasno je kakove veza sa utvrđenjem postojanja inkriminiranog djela ili ne ima izjava okrivljenika da je ovaj postupak bezvezan i zbog čega uopće sud prvog stupnja izlaze u obrazloženje pobijane presude o ovome.
Posebno čudi stav suda prvog stupnja o tome da je irelevantno za ovaj postupak da li je inkriminirana izjava učinila privatnom tužitelju ili ne, jer je uvijek važno o slučaju počinjena bilo kojeg kaznenog djela kakova šteta odnosno koje posljedice su nastale zbog toga.
Također sud prvog stupnja insistira da dio obrane okrivljenika u kojem isti iznosi da je sporna izjava dana u jednom širem <<šaljivom>> kontekstu nije prihvatljiv, a ovo opet zbog toga sto izjavu u vili razmatra izdvojeno, upravo na način kako to gleda i privatni tužitelj, te unatoč izjavi okrivljenika da su se neki ljudi ovoj izjavi (gledajući je u širem-pravom šaljivom značenju) i od srca nasmijali, stav suda prvog stupnja koji se prizivajući na <<novinski napis>> Slobodne Dalmacije, da su ljudi bili šokirani nije utemeljen ni na kakovom čvrstom dokazu.
Dio obrazloženja pobijane presude u kojoj sud prvog stupnja navodi <<svi se i sami sjećamo snimke s te konferencije za novinare>>, upućuje da sud prvog stupnja svoju presudu temelji i na svojim neposrednim saznanjima o predmetu ovog postupka koja nemaju veze sa provedenim dokaznim postupkom, te okrivljenik smatra da ovakav dokaz ne može biti dokaz u ovome postupku, a upućuje i na neobjektivan i p