Novosti

Naslov:

Pitaj, reci, prigovori

Izvor:

Z1

Datum:

27/11/2009

Voditelj (Branko Kuzele): Zadovoljstvo mi je i čast pozdraviti ovdje u studiju gospodina Borisa Mikšića, jednog od predsjedničkih kandidata, ali ono što je još meni puno bitnije, našeg dečka, kako ga vole zvati, sa Trešnjevke. Čovjeka za kojeg je guverner savezne države Minnesote stvarno lijepo rekao. Kaže: "Kada je došao u Sjedinjene države, Boris Mikšić je sa sobom donio energiju, inteligenciju i odlučnost. On je bio poklon Hrvatske Americi, a danas kao uspješan poduzetnik on je poklon Amerike Hrvatskoj". Da malo čujemo o vašim motivima i odlasku u Ameriku i kako ste se vi tamo zapravo snašli?

Boris Mikšić, poduzetnik: Pa ja sam u to vrijeme, to je bilo točno pred diplomu, ja sam diplomirao 73-će godine sa strojarstva i brodogradnje, ja sam u to vrijeme baš bio vrlo aktivan u hrvatskom proljeću i to je meni kao mladom čovjeku punog ideala, meni je to strašno puno značilo i onda kad smo skrahirali, na kraju, onda sam trebao naći nešto drugo u životu. To je za meni bio kao neki vakum je ostao iz mene. I onda sam, jednog dana smo išli, moja cura i ja, u Samobor na kremšnite i šećemo se prema Samoborčeku i zazuji neki strašno jaki auto, mi se okrenemo i to je neki crveni Ferrari. Ferrai je mali auto, ali ima mali sic odostraga, i ovi ljudi su nas zaustavili, mi smo lijepo uskočili na zadnji sic i dovezli se lijepo u Zagreb i ti su nas ljudi četiri pet godina kasnije sponzorirali da dođemo u Ameriku i eto to je bila ta priča dečka sa Trešnjevke.

Voditelj (Branko Kuzele): Tamo ste pokrenuli vrlo uspješan posao, imate preko pedeset patenata. Jedna od stvari recimo, to mi je sad palo napamet, za koju znam da je najbitnija što se tiče Europske Unije, ali i vani je zaštita intelektualnog vlasništva.

Boris Mikšić, poduzetnik: Da, tako je.

Voditelj (Branko Kuzele): Jedna od najbitnijih stvari.

Boris Mikšić, poduzetnik: Apsolutno. To je ustvari jedan od najvećih, kako bi oni rekli, acids. Dakle, dobitaka ili vlasničke pozicije koju morate imat ako se bavite novim tehnologijama. Ja mislim, na što sam osobito ponosan, da sam u poslu bio 32 godine samostalan. Znači, samo sa tri godine u svojoj karijeri radio za nekog drugoga, da sam uvijek isplatio plaće na vrijeme, a danas imamo preko 300 koji rade u našim tvornicama, imamo pet tvornica sada, a nisam u tih 32 godine nijedan dolar uzeo izvana. Dakle, počeo sam u garaži sa nekakvih stotinjak dolara investicije, miješao sam kemikalije u loncu praktički, upotrebljavao ženin mlinac za kavu da napravim nekakve praškove i tako je to organski raslo i sad smo najveća firma u svojoj branši na svijetu. Imamo, pokrivamo preko 72 zemlje i izvozimo preko 60% u Kinu, Indiju i tako dalje. Tada sam došao na ideju da tako nešto pokrenem i u Hrvatskoj i evo, hvala Bogu, i to se desilo.

Voditelj (Branko Kuzele): Dakle, u Belom Manastiru, što je jako zanimljivo. Svi nekako gledaju, pa svi manje-više kažu evo mi ćemo pomoći razvoju Hrvatske, mi ćemo se vratiti sa našim kapitalom. Onda bi svi kupovali hotele, pa bi kupovali ovako neke stvari, ali u proizvodnju baš, nisam baš čuo i svaki puta uzimam stvari sa ogradom. Recimo, ovaj EcoCortec kojeg ste vi u Belom Manastiru pokrenuli, ja ću samo pokazat iznutra da vidite kako zapravo ta tvornica izgleda. Doista izgleda ekološki, a to je tvornica biorazgradivih folija.

Boris Mikšić, poduzetnik: Da. To je ustvari najmodernija tvornica takve vrste u Europi ovog časa. Dakle, proizvodi samo naše brendove, to mi zovemo eco works i to se izvozi 95% od tamo. Ta tvornica će ustvari još i rasti, to je samo prva faza koja sada zapošljava nekih dvadesetak ljudi, ali kad bude u punom pogonu, kad bude sve gotovo imat će osam linija ekstruzije, ovog časa imamo samo jednu. Mi smo ovog časa u staju proizvesti nekakvih pet milijuna kilograma ambalaže godišnje. Kad bude potpuno kompletirana radit će nekakvih dvadeset milijuna kilograma ambalaže koja je biorazgradiva. To je budućnost ne samo za Hrvatsku, nego za čitavu Europu.

Voditelj (Branko Kuzele): Da, kažu da dosadašnje, dobro ovo je za pakiranje različitih proizvoda velikih i tako, ali čitavo vrijeme se govori o tome kako su te PVC vrećice ili PVC vreće gotovo mogu uništiti, da tako kažem, recimo oceane. Kažu da postoji negdje nasred oceana nekakvih 10, 15, 20 kilometara što se sve skupilo i nanijelo.

Boris Mikšić, poduzetnik: Sateliti su otkrili ustvari da je puno veće. To je u Južnom Pacifiku, da je površina nekakva veličine Njemačke i da to sve te struje iz čitavog svijeta donose tamo. Evo, mi smo sada, da vam pokažem. To je ta vrećica. Vidite, ona je, mi smo to za grad Zagreb, još nije prihvaćeno, ali ideja je da se to malo i objasni. Znači, više cvijeća manje smeća. Ona se pod zemljom razgradi u roku od šest tjedana, nema je više. Dakle, od nje postane samo ugljični dioksid i voda. Dakle, nema nikakvog zagađenja u tlu. Morate shvatit da 37% otpada grada jednog ko što je Zagreb ili Berlin, nije važno, je ustvari plastični otpad. Ovo sve drugo se razgradi jer je biološko. Ostatci hrane, lišće i te stvari, a plastika ostaje zauvijek. Tu tehnologiju, ustvari, smo razvili početkom 90-ih godina i ona je obnovljiva. To znači da se ova vrećica može proizvesti iz biomase. Dakle, ono što se vidi kad na jesen poslije sjetve onaj dim odlazi u zrak, ta biomasa se onda može iskoristiti za proizvodnju takve jedne plastike i za to možete dobiti u Europi danas četiri eura po kili.

Voditelj (Branko Kuzele): I sad, ja vas čitavo vrijeme pomno slušam i moram reći da mi je izuzetno zanimljivo, ali onda dolazim na ovo pitanje. Dobro, kad već imate tako razvijenu, ja ću gotovo reći, na razini mašte za pokrenuti  posao koji može biti čist, ekološki, dohodovan i sve, pa šta se onda idete baviti politikom? Moram vas to pitati. Kad ste u ovom tako dobar.

Boris Mikšić, poduzetnik: Pa ja sam inženjer po struci. Mislim, inženjeri to odrađuju bez velikih komplikacija, na taj način smo i uspjeli na fakultetu, ali ja kad sam se vraćao u Zagreb doma u Hrvatsku godinama i tu su mi roditelji živjeli i uvijek je bilo nekako teško vidjet to da nekako Hrvatska ima tako ogroman potencijal, a onda na kraju se ništa dobro ne dešava. Ja sam kao inženjer radio tu u Jedinstvu i ovim svim velikim sistemima, a vidite danas je to sve skupa propalo i onda sam shvatio jednog dana da treba ipak nešto dati natrag svojoj domovini, a ono što sam ja naučio u Americi to je manje-više posao, biznis, proizvodnja i mislim da to Hrvatskoj fali. Eto, prije pet godina sam se odlučio natjecati za hrvatskog predsjednika i nije loše prošlo, dobio sam 500 000 glasova kao nepoznata osoba. Što je meni onda opet značilo da su ljudi željni nekih promjena, nekih novih lica, i to me je ponukalo ustvari. Nikakva želja za nekakvu afirmaciju ili za nekakvu promociju ili ne daj Bože za nekakvo bogaćenje, nego jednostavno da vratim sa svojim iskustvom i znanjem, evo sad sam 60 godina, materijalno sam osiguran i nije mi interesantno više samo još jedan Mercedes, još jedna kuća, interesira me nešto prenijet od onog što sam ja naučio po svijetu u domovini.

Voditelj (Branko Kuzele): Ako sada govorimo o tome što ste naučili i što biste mogli prenijeti i koje bi to onda bile odrednice?

Boris Mikšić, poduzetnik: Pa odrednice nažalost, evo ja sam bio u gradskoj skupštini, ušao sam u Skupštinu grada Zagreba i strašno sam toga puno naučio. Mislim da ono što najviše mogu doprinijet je podizanje gospodarstva na jedan vrlo konkurentan nivo. Mislim da u Hrvatskoj ovog časa imamo nezavisnu državu, imamo puno toga, izborili smo se sami, a sad se morao izborit da postanemo vodeće zemlja u regiji što se tiče ekonomije i gospodarstva. I mislim da bi tu mogao puno pridonest s iskustvom, jer znam na koji način treba plasirat proizvod. Evo jučer smo bili na promociji vina. Bilo je Kutjevo, koji je najveći proizvođač vina, i sad j njih pitam njihovog direktora, jel vi izvozite što. "Pa ne, nemamo dobrog partnera". Tu počinje ta priča. Predsjednik države može jako puno dobrih kontakata stvorit da se naše firme plasiraju po čitavom svijetu. Mi smo mala zemlja, malo tržište, nama je to interesantno. Kao Švicarska, da što više izvozimo. Što da proizvodnja i menadžment radi, a to ne može radit zbog toga što su političari u sve upetljani, a najviše u stvari o kojima ništa ne znaju. To je moje iskustvo i moja želja da nešto promijenimo.

Voditelj (Branko Kuzele): Jedna od zanimljivih stvari koja mi je sada pala napamet, jučer je aktualni predsjednik države gospodin Mesić, rekao da će u drugom krugu poduprijeti kandidata koji će jasno i glasno moći jamčiti o izvorima financiranja svoje predsjedničke kampanje. Iako ste se nakon prošlih izbora čak i sudili sa gospodinom Mesićem, čini se da bi upravo vi mogli biti osoba koju bi on podržao, obzirom da radite sve vlastitim novcem.

Boris Mikšić, poduzetnik: Pa ja se nadam. Ja mogu do zadnje kune točno predočiti da je to moj novac koji je pošteno zarađen. Ja u ovu kampanju sad namjeravam uložit nekakvih, koliko treba, 10 milijuna kuna, ali je to moj novac iz mojih vlastitih računa koja ulažem. Ja ne gledam samo u tu kampanju kao neko trošenje novca, ja gledam to ulaganjem u Hrvatsku. Mi moramo te demokratske principe znati i primijeniti i mislim da je tu bitno da su svi nezavisni kandidati, da mogu prikazat točno od kuda i tko to financira tu njihovu kampanju, kao što je na primjer gospodin Vidošević, ali ja u svakom slučaju mislim da je ovo dobar potez, da će ljudi na kraju shvatit da oni kandidati koji su, rekao bi, nezavisni što se tiče financiranja da mogu nešto pridonijet, a ne da zastupaju nekakve interesne lobije i neke specijalne grupe koje su iza njih i koje im daju novce da dođu do tih političkih pozicija.

Voditelj (Branko Kuzele): Još sam se prisjetio nečeg što ste mi ispričali kao, čini mi se jedna vrlo zanimljiva mala storija iz života, vaša porodična, a donekle se referira i na to kad ste došli u Skupštinu grada, to je da je vaš djed bio, kako se to ovdje u Zagrebu kaže, šul kolega sa Nikolom Teslom koji je svojevremeno, neprepoznat od tadašnje gradske skupštine, nudio da elektrificira Zagreb sa svojim izumom, na kraju mu je pomogao vaš djed i to u Karlovcu.

Boris Mikšić, poduzetnik: Tako je i to je istina. Prva munjara i prvi grad koji je bio elektrificiran je bio ustvari Karlovac, a ne Zagreb jer u to vrijeme Skupština grada Zagreba nije bila zainteresirana za takav jedan projekta. Moj djeda je bio jako imućan čovjeku to vrijeme, vratio se isto iz Amerike. Tako da je on bio prvi, čini mi se, i direktor te munjare u Ozlju koja još uvijek funkcionira, to je preko 100 godina.

Voditelj (Branko Kuzele): No ono što kažem, sada ovo što je zanimljivo. Čini se da u vašoj obitelji postoji vizija. Djed je imao viziju pa je Tesli omogućio da elektrificira Karlovac, koja je vaša vizija naše države?

Boris Mikšić, poduzetnik: Moja vizija je da Hrvatska postane zemlja prosperiteta i novih tehnologija. Ja vidim veliki potencijal ove zemlje, ko što sam prije rekao, relativno malo tržište, da se preorijentira na nov tehnologije, ne prevelike kompanije nego tako srednje i manje kompanije. Na primjer, Minnesota gdje sam dosta dugo živio ima najveći standard života u Americi zbog toga što je relativno malo po stanovništvu, otprilike kao Hrvatska, 4.5 milijuna, a bruto proizvod Minnesote je deset puta veći nego u Hrvatskoj. Prema tome, naša inicijativa i vizija je da Hrvatska postane najuspješnija zemlja u regiji.

Voditelj (Branko Kuzele): Da li se slažete sa idejom, zapravo, da bi Hrvatska kao takva trebala postati u ovom dijelu Europe eko zona. S obzirom na to da donekle taj zaostatak u nekakvom industrijskom razvoju se možda može sada pokazati kao kvaliteta.

Boris Mikšić, poduzetnik: Ja se slažem potpuno s vama. Moja vizija je da Hrvatska postane ekološka oaza Europe i ne samo po ljepoti i po prirodi nego i po proizvodima i tehnologijama koje nudi svijetu, tu vidim veliku šansu jer to je budućnost.

Voditelj (Branko Kuzele): Da, e sada kad već o tome govorimo. Počesto se danas događa da predsjednički kandidati govore o stvarima koje ustavom zapravo ne spadaju u domenu njihovih ingerencija. Pa me zanima, naprosto vaše mišljenje o tome, dali postoji potreba proširenja tih ingerencija ili unutar toga bolja organizacija i većeg napora otvaranja prema drugim državnicima ili drugim zemljama od strane predsjednika?

Boris Mikšić, poduzetnik: Predsjednik je prvi čovjek u državi, prema tome on može utjecat na puno stvari. Što se tiče društva, što se tiče zemlje, politike prema unutra i prema vani. Na primjer, jedna interesantna ideja, to sam predložio prije pet godina tijekom predsjedničke kampanje, je bila da recimo predsjednik otiđe u Toyotu, naravno predsjednik Toyote bi ga drage volje primio, ipak je to predsjednik jedne države, i predložio da izgrade tvornicu umjesto u Slovačkoj recimo u Vukovaru. Gdje je Vukovar daleko bolja lokacija, prvo je na Dunavu, u centru je svega ovoga, naročito ovi hibridni automobili u to vrijeme su tek krenuli, a sad pet godina kasnije to je budućnost. Dobro u Ustavu nije napisano da je to glavna odgovornost predsjednika, ali niko ga ne može spriječiti da otiđe u Toyotu ili Nissan ili bilo gdje drugdje i predloži takve projekte koji su nama bitni ili recimo korupcija. Korupcija je, svi znamo, rak rana Hrvatske i da samo smanjimo korupciju za 50% i taj novac uložimo u naše škverove u našu brodogradnju koji bi to bio posao. Mislim, oni gube novce na papiru, ali ustvari ljudi su zaposleni, rade nešto. Naši brodovi su uvijek bili najbolje kvalitete na svijetu,  a sada zatvaraju te škverove jer jednostavno žele to pretvoriti u nekakve apartmane jer je to uz more pa je to odlična lokacija.

Voditelj (Branko Kuzele): Ali je isto zanimljivo, i tu bi volio čuti vaše mišljenje, da zapravo u cilju približavanja ulaska u Europsku uniju počesto pristajemo na uvijete, jedno je između ostaloga i upravo pitanje naših brodogradilišta koja bi se po tome gotovo u potpunosti ugasila.

Boris Mikšić, poduzetnik: To je odlično primjer i to je možda od industrijskih grana jedan od najbitnijih za Hrvatsku jer tu imamo i tradiciju, puno mojih kolega radi kao inženjeri u tim brodogradilištima i menadžeri. Ja sam uvijek principialno, ne da sam protiv ulaska u Europsku uniju, ali sam ustvari bio protiv ulaska na koljenima. Dakle, ono što političari, naročito predsjednik mora biti čvrst u svojim stajalištima i mora uvijek imat interese zemlje prvo, nego interese nekakvih političkih lobija. Zato kažem da u Europsku uniju trebamo ući pod našim uvjetima. U poslu mi je najviše pridonijelo to da sam čvrst pregovarač, ne podilazim nikome i mislim da Hrvatska ako želi u Europsku uniju i ako to referendumom potvrde građani. Ne može samo jedan stranka ili grupica ljudi odlučit za sve nas. Mislim, da prvo treba ići na referendum i ako budem predsjednik ove države za mjesec dana ili barem u drugom krugu mislim da bi prvo utjecao da se taj referendum odmah provede i da se vidi točno koja je to želja građana. Da li u Europsku uniju i pod kojim uvjetima, to je što se tiče toga.

Voditelj (Branko Kuzele): To je što se tiče toga, dobro. Kada bismo govorilo još o stvarima za koje smatrate da su recimo uz ovo nekakvi kratkoročni prioriteti, koje bi to još bile stvari?

Boris Mikšić, poduzetnik: Recimo, ko što je Obama rekao, on je samo došao na vlast zbog toga što je imao snažnu poruku i to su ljudi osjetili i prihvatili. Mislim da sa te tri stvari koje sam već spomenuo. To znači, nove tehnologije, proizvodnja, izvoz, ekologija i borba protiv korupcije se može odradit za pet godina i to bi stvarno bila vizija koja bi preokrenula stvari u korist Hrvatske, a ne da idemo u bananu ko što smo vidjeli da je bivši premijer rekao da smo svi u banani. Mislim da ima izlaza i da ljudi trebaju izaći na izbore i dati svoj glas onom kandidatu koji misli da može najbolje posao odraditi i najpošteniji posao odradit u ovim izborima.

Voditelj (Branko Kuzele): I onda samo još za kraj. Kakav am je trenutno plan vaše kampanje, vidim da se dosta krećete, putujete.

Boris Mikšić, poduzetnik: Prvo sam obišao, nije me bio par dana u Zagrebu jer sam si dao truda i iz vlastitog novca naravno platio si put po zemljama Sjeverne Amerike. Obišao sam sve naše iseljeničke centre, išao sam dolje u Južnu Afričku Republiku razgovarao s našim ljudima. Mislim, i njih trebamo uključiti u ovaj proces i oni su Hrvati i oni imaju pravo glasati, a sad krećem u kampanju punom parom. Koliko vidim sakupljanje potpisa, to je jedan jako interesantan proces, razgovarate sa građanima i nije to baš najjednostavnija stvar sakupiti 10 000 potpisa, i vidim razgovarajući s ljudima na ulici na placevima da će me podržati opet. I ako opet dobijem onih svojih 500 000 mislim da je to dovoljno za drugi krug, pa onda ćemo vidjet. Ja uvijek kažem neka narod odluči, to je njihova odluka.

Voditelj (Branko Kuzele): Gospodine Mikšić hvala vam lijepa, veselim se još kojoj ovakvoj tvornici koju ćete napravit posebno tamo gdje je potrebno, a drugo kao što ste rekli, građani će odlučiti. Hvala vam lijepa na gostovanju.

Boris Mikšić, poduzetnik: Hvala lijepa.