Novosti

Naslov:

Otvoreno

Izvor:

HRT

Datum:

15/12/2004

HRT 1, 14.12.2004., 21:20 h
Emisija: Otvoreno
Prilog: Boris Mikši?
Trajanje: 4 minute i 5 sekundi


Novinar (Robert Zuber): Više od pola milijuna Hrvata odlu?ilo je u predsjedni?ku utrku gurnuti, ni manje ni više, ve? trinaest kandidata. Neki bi rekli, nesretan broj, a, kako se u hrvatskoj mitološkoj svijesti zla kob nerijetko spominje, mogli bismo pomisliti kako nam se loše piše. Ipak, po?etak predsjedni?ke kampanje, do sutra još neslužbeni, pun je veselja, glazbe, pošalice i, naravno, odlu?nih obe?anja. Kako to obi?no biva u izbornom mjesecu, u ovom slu?aju predsjedni?kom, ?ini se da ?e nakon toga sudbonosnog dana odjednom niknuti još najmanje pet novih auto-cesta, nezaposlenost ?e nestati, a minimalna pla?a bit ?e najmanje deset tisu?a kuna. Zapravo, kad bolje promislimo, možda je i sada tako samo mi toga nismo svjesni. Zato je razumljivo sve veselje i glazba naših kandidata. No, da ipak nama smrtnicima koji sve to pla?amo ne bi bilo dosadno, kandidati nam katkad uprili?e kakav konflikt koji, naravno, nema nikakve veze sa hrvatskom zbiljom, dakle, gospodarstvom, socijalnim minimumom na kojem živimo, ali pokazuje da se oni ipak mogu boriti za ono u što vjeruju. Samo je ponekad teško doku?iti što je to. Nekako se ?ini nepotrebno sada raspravljati o tome što su jedni drugima rekli jer sada je ipak najvažnije koliko ?e i kako svaki od njih biti predstavljen. No, tu po?inje prava zbrka. Kako predstaviti trinaest kandidata, a da se nitko ne naljuti? Svi žele biti prvi jer smatraju da to zaslužuju, a nitko ne dopušta da bude posljednji. Naravno, ne mogu svi biti prvi, a netko mora biti i zadnji. Ako krenemo linijom manjeg otpora, aktualni predsjednik Mesi? trebao bi biti prvi jer na njegovu premo? upu?uju i rezultati predizbornih anketa. No, on je na prošlim izborima prije ulaska u drugi krug bio otpisani outsider pa teško da ovakva argumentacija drži vodu. Mogli bismo možda biti gentlemani pa, prema rezultatima anketa, najja?u Mesi?evu konkurenticu Jadranku Kosor staviti na prvo mjesto imaju?i u vidu da je dama i da ra?una na glasa?e vladaju?e stranke. Ili možda ?ur?u Adleši?? I ona je dama, a i podigla je prašinu stanovitom slikom. Ne treba zaboraviti ni vje?nog ?iru Blaževi?a koji je odbio stati pred kameru istog fotografa umotan samo u hrvatsku zastavu. Ako sudimo pak prema egzibicionizmu, konkurencija je velika jer teško je izabrati izme?u konja Slavena Letice, madraca Ante Kova?evi?a ili pak prodornog glasa ?esi?a-Rojsa. Ivi? Pašali? je izvan konkurencije. On se, slove?i za najomraženijeg, na takvo što ne obazire. Najustrajniji je, zasigurno, ameri?ki de?ko sa Trešnjevke, Boris Mikši? koji smatra da bi najpoštenije predsjednikovao Hrvatskom. ?ak je za potrebe kampanje izdao i knjigu o svom ameri?kom snu. A, možda bi predstavljanje trebalo po?eti i manje poznatim kandidatima poput Doris Košte, uspješne odvjetnice, no javnosti manje poznate kao politi?arke ili pak još više nepoznatima kao što su sveu?ilišni profesor Tomislav Petrak odnosno Miroslav Rajh. Ovaj je posljednji ujedno i najmla?i, a uz njega se veže sljedbeništvo samozvanog samoborskog gurua koji voli da ga se pere u mlijeku. I dok tako razmišljamo s kim po?eti, a da se nitko strašno ne uvrijedi, pro?e cijeli prilog. A, možda takvo što, na kraju krajeva, uop?e nije potrebno. Oni se najbolje predstavljaju sami, uz iznalaženje na?ina kako što manje komunicirati s konkurentima. Jer bonton ili fair-play u predsjedni?koj kampanji kao da su suvišni. Ipak je to borba za mjesto prvoga me?u Hrvatima, pa koliko košta da košta. Svaki od njih je, dakako, spreman potrošiti nekoliko milijuna kuna na ovu kampanju, netko više netko manje. Pri tom imaju i potporu politoloških stru?njaka koji ?e re?i: Demokracija ipak nešto košta. Poneko upozorenje obi?nog bira?a zašto se ti silni milijuni ne bi jednostavno dali potrebitima, izgradio neki dom, zapravo, zašto se u mjesecu darivanja ne bi natjecali tko ?e u?initi više dobra, brzo i spretno se zaboravlja. A kandidati se pri tome ?ude: Zar bi trebalo kroz tu borbu, a ne jumbo plakatima i glazbom, kruhom i igrama pridobijati glasove svojih sugra?ana? Ipak smo mi Hrvatska, a zabave, makar i na naš ra?un, nikada nije previše.