1991. Hrvatski predsjednik Tuðman i slovenski Kuèan objavili kako je oèuvanje Jugoslavije uzrok nestabilnosti, a priznanje ovih dviju republika zaustavilo bi eskalaciju rata.
1992. U uvodniku zagrebaèkog dnevnika „Veèernjeg lista“ piše: … Uz agresiju i sve njene posljedice, prava je opasnost za Hrvatsku u nezrelosti pojedinaca koji rukovoðeni iskljuèivo vlastitim ambicijama tužakaju Hrvatsku i ne vode raèuna za opæu hrvatsku stvar.
1994. Predsjednik Tuðman u Zagrebu primi Albanskog ministra obrane Safeta Zhulalia.
Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska. Večernji list, 04. siječnja 2005.
