|
|
2000 Entrepreneurs of the Year: Boris Mikši?, Cortec Corporation |

If there were such a thing
as an American Dream
Award, Boris Miksic would
be a prime candidate to win
it. He came to America from
Croatia with $37 and a pregnant
wife, then managed to
start his own company from
scratch and build it into a
$25 million enterprise.
It was a gamble to say the
least, but things ended up
working out extraordinarily
well. Miksic grew Cortec
Corporation into a corrosion-
control company with
some big-name clients, such
as Ford Motor Company,
Motorola, and the United
States Navy.
Established in 1977,
Cortec has earned steady
and stable growth under
Miksic's guidance. Yet Miksic
has kept the company
nimble enough to work individually
with customers on
their specific needs. Cortec
engineers regularly develop
prototypes in partnership
with clients until a product
suits their needs.
"What's the purpose of a
small company if you can't
react quickly?" Miksic says.
"The way we can outgun the
competition is to be closer to
our customer and have fewer
committees."
Miksic began working toward
his American dream
after a friend in New York
helped him land a job with a
Minnesota chemical engineering
company. He spent
four years learning the
ropes, but he grew disenchanted
during a period of
company instability. But he
also was brimming with
ideas, and he wasn't getting
the chance to try them out.
So he left to start his own
business.
For three months, Miksic
and his wife operated the
company on a farm in Hugo,
Minnesota. They manufactured
products in the kitchen
sink, processing chemicals
with a coffee grinder.
The odds were against
him, but with persistence
and a dedication to customer
service, Miksic's company
flourished. He set a goal to
sell $100,000 in product the
first year and met it, then
managed to increase sales 20
percent each year.
While Cortec is now a
thriving company, it wasn't
always smooth sailing. In
1983, Cortec struggled
through serious cash-flow
problems, and Miksic decided
to sell. Sealed Air, a
multinational company,
agreed to keep Miksic as
vice president of the company's
Cortec Division. But
two months later, he was
forced out.
Miksic took time off and
watched in horror as his
company stumbled further.
"It was tearing my heart
out," Miksic recalls. "It was
my company, my people.
They ran the company into
the ground."
Miksic bought back
Cortec in 1988 and turned
things around quickly. He
adopted as Cortec's mission
his 20-20-20 rule: 20 percent
growth, 20 percent new
products, and 20 percent
cost reduction every year.
"We stuck to narrow niches
in the huge corrosion industry
and stayed away from
big companies that dominated
the market," says Miksic.
"We didn't want to step on
their toes too soon. Now we
go after them big-time."
Cortec has been branching
out by developing valueadded
products, including
systems that extend the life
of concrete and biodegradable
packaging.
"We've been lucky and
fortunate—we've made
money every month," Miksic
says. "We always stayed with
one principle: customer service.
We took care of the
customer whether it was in
Des Moines or Tokyo. They
got the same service, the
same price. We treated
everyone equally. We still
do."
objavljeno: 18.02.2004. 23:45
HR prijevod:
Kad bi postojala nagrada za “Ostvarenje američkog sna” Boris Mikšić bi zasigurno bio glavni kandidat za dodjelu. U Ameriku je došao iz Hrvatske, s 37 $ i trudnom suprugom. Uspio je od ničega stvoriti vlastitu kompaniju i razviti je u 25 milijuna dolara vrijednu korporaciju. U najmanju ruku, bila je to kocka, ali se sve okončalo iznimno dobro. Mikšićeva Cortec Corporation postala je kompanija za zaštitu od korozije s poznatim kupcima poput Ford Motor Company, Motorole i Mornarice SAD-a.
Utemeljen 1977, Cortec je pod Mikšićevim vodstvom postojano i sigurno rastao. Ipak, on je uspio očuvati fleksibilnost koja je omogućavala da se klijentima udovolji u posebnim traženjima. U suradnji s klijentima, Cortecovi inženjeri redovito razvijaju prototipove dok proizvod ne zadovolji potrebe kupaca. “Koja je svrha malog poduzeća ako ne može brzo reagirati?” kaže Mikšić. “Jedini način na koji možemo nadjačati konkurenciju je biti bliže našim kupcima i gubiti manje vremena na sastancima.”
Mikšićev američki san počeo je kada mu je prijatelj iz New Yorka pomogao osigurati posao kemijskog inženjera u Minnesoti. Mikšić je 4 godine proveo učeći struku, ali se razočarao za vrijeme previranja u kompaniji. Prepun novih ideja, jednostavno nije dobivao priliku da ih iskuša. Zbog toga daje otkaz i osniva vlastitu kompaniju. Prva tri mjeseca Mikšić i njegova supruga miješaju i pripremaju kemijske proizvode u kuhinjskom sudoperu i mlincu za kavu, na njihovoj farmi u Hugu, Minnesoti. Šanse za uspjeh bile su protiv njih, ali s upornošću i orijentiranosti prema potrebama kupaca, Mikšićeva kompanija je procvjetala. Cilj mu je bio dostići prodaju od $100000 u prvoj godini, i uspio je. Ne samo to, nego je svake godine uspio 20% povećati prodaju. Dok je Cortec danas uspješna kompanija, nije uvijek sve išlo glatko. 1983. Cortec se borio s likvidnosti i Mikšić je odlučio prodati kompaniju. Sealed Air, multinacionalna korporacija koja je kupila Cortec, pristala je zadržati Mikšića kao potpredsjednika. Ali samo da bi ga nakon dva mjeseca otpustili. Nakon toga Mikšić je s užasavanjem gledao daljnje propadanje svoje kompanije. “Srce mi je pucalo” sjeća se Mikšić. “Bila je to moja kompanija, moji ljudi. Oni su sve to vodili u propast.” Mikšić je 1988. uspio otkupiti natrag Cortec i brzo promijeniti stanje stvari. Nova krilatica razvoja postalo je 20-20-20 pravilo: svake godine 20%-tni porast, 20% novih proizvoda i 20%-tno smanjenje troškova. “Mi smo se ograničili na usko specijalizirano područje u ogromnoj industriji zaštite od korozije i držali smo se podalje od velikih kompanija koje su to vrijeme dominirale tržištem.”- kaže Mikšić. “ Nismo im se prerano htjeli zamjeriti. Danas im i te kako konkuriramo.”
Cortec se razgranava razvijajući proizvode s dodanom vrijednošću, sisteme koji produžuju vijek trajanja betona i biorazgradive proizvode za pakiranje. “Sretni smo jer smo svaki mjesec poslovali pozitivno i zaradili novce. I uvijek smo se držali jednog principa: uslužnost prema kupcima. Mi smo se pobrinuli za naše kupce bili oni u Des Moineu ili Tokyiu. Dobili su istu uslugu, istu cijenu. Sve kupce smo ravnopravno tretirali. I još i danas tako radimo.”- kaže Mikšić.
|
|
| objavljeno: 18/02/2004 23:45:10 |
|
Priloženi dokumenti uz tekst >>  |
|
|
|
| |
|
|
| Pljačka stoljeća, dokumentarni film |
 |
| Američki san dečka s Trešnjevke |

Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska.
Večernji list, 04. siječnja 2005.
|
| Hrvatski san dečka s Trešnjevke |
| 
|
| Boris Miksic knjiga pjesama |
| 
|
|
| Poslušajte novu pjesmu Vladimira Miklera, "Hrvatski san" posvećenu Borisu |
| "Hrvatski san" |
| Spot snimili Splićani u čast Borisu prilikom njegova posjeta Splitu 19. -21. rujna 2004. godine |
| "Za Borisa!" |
|