Aktualna politička vlast i nadalje se odnosi maćehinski prema iseljeništvu. Posljedica toga je nedovoljno iskorištavanje gospodarskog potencijala hrvatskih iseljenika koji bi u velikoj mjeri mogao doprinijeti našem ekonomskom prosperitetu. Sjećamo se gromoglasnih najava vezanih uz osnivanje Grupe 100 sto je u siromašnoj ponudi gospodarskog razvoja vladajuće stranke predstavljalo koliko toliko neku alternativu. I to je bilo sve! Potrošen je veliki novac za dolazak hrvatskih političara u Clevelend na osnivačku skupštinu i nakon toga tajac. Umjesto o gospodarstvu i suradnji sa iseljeništvom raspravlja se samo o ulasku u EU. Kao da će nam tada poteci med i mlijeko. Uspoređujući nas s Irskom zaboravlja se kako je za procvat Irske zaslužan projekt IDA (Irska razvojna agencija) koji je između ostalog obuhvatio čvrstu vezu s iseljenim Ircima. Osim toga projekt se provodi 30-ak godina, a veliku ulogu ima u primjeni od vrtića pa do škola.
Najnoviji primjer iz BiH dokaz je o političkoj nesposobnosti i neodgovornosti naših političara. Niti jednom riječju predsjednik se nije službeno oglasio i prosvjedovao protiv samovolje engleskog lorda Ashdowna usmjerene prema hrvatskom predstavniku u predsjedništvu susjedne nam države. Bez obzira i na ustavne obveze vezane uz zaštitu hrvatskih interesa i Hrvata izvan domovine. Pitamo se čije interese štiti i s kojim ciljem vladajuća aktualna vlast žmiri na očiglednu neravnopravnost prema konstitutivnim narodima u BiH. Zašto pasivno promatramo ( izuzimajući mlako pismeno vladino priopćenje) kako se Hrvati guraju u nacionalnu manjinu. Sto drugo zaključiti ako se nakon krivične prijave za gospodarski kriminal odlukom visokog predstavnika smjenjuje Dragan Čović. Istovremeno također za gospodarski kriminal optuženi ministar Dokić ostaje na svom položaju. Ili Hasan Čengić, kojem je zabranjen ulaz u EU i SAD, ostaje i nadalje predsjednik parlamentarnog odbora za međunarodnu suradnju. Prisjećamo se i kriminalnog upada u Hercegovačku banku i uništavanja financijskog sustava Hrvata u BiH. I nakon godine dana ništa nije dokazano već se traži produljenje pritvora za Antu Jelavića. Suci i tužitelji se izmjenjuju sa dobro plaćenih sinekura u BiH, izvršavaju političke naloge a reakcija nema. Pitamo se do kada? Odgovor je jasan. Sve dok ne dođe do promjene vlasti koja izvršava tuđe naloge, radi na osobnim interesima i perfidno izbjegava bilo kakvu kritiku i odgovornost.
Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska. Večernji list, 04. siječnja 2005.
