|
|
Inovativnost i motiviranost
su ključ uspjeha |
| Otkako je diplomirao na strojarskom fakultetu u Zagrebu Boris Mikšić ostvario je uspješnu karijeru svjetskog poslovnog čovjeka. Njegova tvrtka Cortec Corporation kojom i danas predsjedava iz godine u godinu bilježi velike poslovne uspjehe.
Između ostalog, posjeduje 20 patenata u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Europi, Francuskoj i Japanu.
Ernst & Young ga je 2000. godine proglasio poduzetnikom godine u saveznim državama Minnesoti i Dakotama.
U razgovoru za 'Mat' Boris Mikšić govori o razlozima gospodarske nestabilnosti u Hrvatskoj.
mat: S obzirom na to da ste počasni konzul Republike Hrvatske u SAD-u kako biste ocijenili vanjskopolitičku situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska?
Ja sam, nažalost, dao neopozivu ostavku na zahtjev gospodina Mesića, ali rekao bih da cijela vanjska politika RH ovoga časa podilazi interesima Europske unije: dakle, nema neku stratešku orijentaciju za koju sam se ja zalagao, a to je da Hrvatska ima svoje vlastite strateške vanjskopolitičke interese.
mat: Kako vidite Hrvatsku u idućih 10 ili 15 godina ako vam se pruži prilika da nešto napravite?
Jedino što u životu ja znam je proizvodnja. Ne čekam da Kinez dođe na američko tržište jer kada on dođe u Ameriku onda je prekasno, gotovo, prošao vlak. Mi, dakle, moramo ući na njihovo tržište, ući na njihov teren. Hrvatska ima jedan nevjerojatan potencijal, zato nas kupuju tako brzo, zato nas žele tako brzo u Europu - da odmah pokupuju ono što još nisu pokupovali i onda ćete vi biti kelneri, drugorazredni građani na svom tlu. Mi imamo potencijal u nečem drugom. Hrvatska treba lidere koji će osloboditi nove ideje, nove tehnologije, kreativnost. Mislim da fakulteti i sveučilišta imaju stručnjake, npr. ja sam financiram istraživanje na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Platio sam 18 000 $ i sponzoriram mlade asistente, stručnjake, da idu na specijalizaciju u moj laboratorij. Plaćam im put i dnevnice, kupujemo opremu, ali insistiram da taj novac ide za istraživanja i za nove tehnologije, a ne samo za neke tamo akademske kongrese, znate već kako profesori vole putovati, i da se radi na konkretnim projektima i istraživanjima, koji će se onda pretvoriti u proizvod koji se može prodati. Isto tako, već godinama radim s Građevinskim fakultetom u Zagrebu. Brojne su generacije kod mene dolazile kako bi dobile novu perspektivu. Investiram svoj vlastiti novac, 10 milijuna eura, u potpuno novu investiciju za proizvodnju biorazgradive plastike u Belom Manastiru. Želim Hrvatsku pretvoriti u jedan tehnološki centar, u jedan tehnološki poligon za lansiranje tih novih tehnologija koje razvijamo u našim laboratorijima u Americi, a to su biorazgradivi elementi svih spojeva koji se upotrebljavaju u teškoj industriji. Boje i premazi sada se mogu proizvoditi iz supstanci koje idu iz biljnih izvora. Slavonija i Baranja su idealne lokacije za to.
mat: EU nasuprot tome prisiljava Hrvatsku na rasprodaju. Cijena je zemljišta, npr. u Slavoniji, sramotna. Proces porobljavanja je umnogome već završen i za neke stvari bit će već kasno.
Tragedija je upravo u tome. Ja sam to shvatio i zato sam se i kandidirao - da to pokušam riješiti. Politika me nikada nije zanimala: poslovni sam čovjek, imam pet svojih vlastitih tvornica i mogu raditi normalno do kraja svog života, ali kada sam vidio stvari koje se događaju ovdje, odlučio sam nešto poduzeti. Najviše mi je žao mladih ljudi, ne bih htio da oni idu našim stopama jer mi smo morali ići trbuhom za kruhom. Ono najbolje što imamo će otići. Da odgovorim na Vaše pitanje o rasprodaji Hrvatske; ne bih to dozvolio i legalno bih se borio da se to zaustavi ili da se barem ublaži taj utjecaj. U Danskoj, na primjer, ne možete kupiti nijedan pedalj danske zemlje; možete je iznajmiti, ali kupiti ne možete. Tu je još primjer škotskih dvoraca ili Švicarske. U Slavoniji se nasuprot tome zemlja prodaje u bescjenje. Ako to jedanput izgubimo, ako to dođe u ruke stranaca, onda više nema povratka. Po tom pitanju moramo biti jako oprezni, ali nažalost političari su skloni prodaji. Strancima je u interesu da zaustave proizvodnju jer oni kontroliraju banke. Banke ne financiraju proizvodnju, one financiraju skupi njemački pleh i izvlače lovu u obliku kamata. Tako se radi ovdje.
Kompletan interview pogledajte u prilogu:
Inovativnost i motiviranost su ključ uspjeha
|
|
| objavljeno: 20/08/2005 00:26:58 |
|
Priloženi dokumenti uz tekst >>  |
|
|
|
| |
|
|
| Pljačka stoljeća, dokumentarni film |
 |
| Američki san dečka s Trešnjevke |
Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska.
Večernji list, 04. siječnja 2005.
|
| Hrvatski san dečka s Trešnjevke |
| 
|
| Boris Miksic knjiga pjesama |
| 
|
|
| Poslušajte novu pjesmu Vladimira Miklera, "Hrvatski san" posvećenu Borisu |
| "Hrvatski san" |
| Spot snimili Splićani u čast Borisu prilikom njegova posjeta Splitu 19. -21. rujna 2004. godine |
| "Za Borisa!" |
|
