Sudbina knjiga oduvijek je bila i bit će nepredvidiva. Mnoge su završile kroz povijest na lomači, a njihovi autori u zatvorima ili kazamatima. U prilog toj tvrdnji je i današnja situacija u Hrvatskoj. Pojedine su knjige opasne pa se na sve moguće načine šikaniraju, a pisci difamiraju. Tako je i knjiga „Lijepa naša kolonijo“ Josipa Jovica postala i prije objavljivanja nepodobna određenim strukturama iako je mnogi nisu ni pročitali. Zbog toga je Boris dolazeći na predstavljanje u Novinarski dom u Zagrebu javno podržao slobodu riječi i objavljivanje osobnih stavova kao jedno od temeljnih demokratskih postignuća. Nažalost u posljednje se vrijeme produbljuje svojevrsni rat knjigama. Sjetite se „Probušene mantije“ Željka Bartolovića, „Vrijeme krivokletnika“ Miroslava Tuđmana, „Predsjednik protiv predsjednika“ Zdravka Tomca ili „ Povijest izbliza“ Dušana Bilandžića. Pozivam vas stoga da knjige prvo pročitate, a nakon toga osobno prosudite o čemu je riječ. Nadam se kako vam neće biti teško izvući zaključke.
Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska. Večernji list, 04. siječnja 2005.
Sudbina knjiga oduvijek je bila i bit će nepredvidiva. Mnoge su završile kroz povijest na lomači, a njihovi autori u zatvorima ili kazamatima. U prilog toj tvrdnji je i današnja situacija u Hrvatskoj. Pojedine su knjige opasne pa se na sve moguće načine šikaniraju, a pisci difamiraju. Tako je i knjiga „Lijepa naša kolonijo“ Josipa Jovica postala i prije objavljivanja nepodobna određenim strukturama iako je mnogi nisu ni pročitali. Zbog toga je Boris dolazeći na predstavljanje u Novinarski dom u Zagrebu javno podržao slobodu riječi i objavljivanje osobnih stavova kao jedno od temeljnih demokratskih postignuća. Nažalost u posljednje se vrijeme produbljuje svojevrsni rat knjigama. Sjetite se „Probušene mantije“ Željka Bartolovića, „Vrijeme krivokletnika“ Miroslava Tuđmana, „Predsjednik protiv predsjednika“ Zdravka Tomca ili „ Povijest izbliza“ Dušana Bilandžića. Pozivam vas stoga da knjige prvo pročitate, a nakon toga osobno prosudite o čemu je riječ. Nadam se kako vam neće biti teško izvući zaključke.
