|
Tko do sada nije poželio vidjeti Havaje? Teško da takva osoba postoji...
Boris na Havajima ljetuje preko deset godina, a ovog ljeta ugostio je dvoje prijatelja iz Hrvatske na "Velikom otoku", otoku čije se ime veže uz riječ "želja". Vidjeti Havaje znači udahnuti tropske mirise na toplom vjetru već na pisti zračne luke Honolulu. Vidjeti Havaje znači prošetati obalom Waikiki plaže, u sumrak gledati surfere, slušati havajsku muziku i uživati u "hula" plesovima havajskih djevojaka.., sve odjednom. Vidjeti Havaje znači vidjeti lavu kako se slijeva iz vulkana u more duboko 3000 metara, ali i vidjeti snijeg na vulkanu koji je svoju lavu davno ohladio.
Međutim, osim mnogih jedinstvenih havajskih znamenitosti, uz određenu količinu sreće na Havajima možete doživjeti i ono što vrlo vjerojatno ne možete nigdje drugdje, osim ako svoj život niste posvetili samo tome.. Uloviti sabljarku! Biti Hemingway barem na jedan dan..! Havaji su otoci gdje se lovi 50% svjetskog ulova te vrlo rijetke ribe. Prve tri sabljarke najveće ikad ulovljene na svijetu "govorile su havajskim jezikom".
Kažu da su neki "magnet za sreću", neki kažu da "svak kuje svoju sreću"... Bilo kako bilo, s Borisom u lovu na sabljarku rezultat mora doći. Postoji određena tajna uspjeha. Prvo, morate se probuditi dan prije samo sa jednom željom: otići u marinu Honokohau kako bi u neformalnim razgovorima s ljudima zaključili koji brod ovaj mjesec "lovi"... Nakon 15-godišnjeg iskustva u toj disciplini Boris naravno zna koga treba i što pitati. Odluka pada - brod "Fire Hatt" (vatrogasna kaciga), s kapetanom Chuck Wilson-om, naravno bivšim kapetanom vatrogasnog kamiona. Zatim se ide na ručak u ribarski restoran s pogledom na izabrani brod, a sve je to dio rituala kojim se podgrijava želja. Želja koja se brojnim pravim ribarima nije ostvarila cijelog života. U lov na sabljarku kreće se prije zore. Naravno budilicu nitko nije dočekao. Svi su se budili u času kad bi riba u snu prvi puta skočila iz mora... Sunce je negdje iznad "Kalifornije", iz marine izlazi "Fire Hatt" sa posadom: Chuck, Linda, Mike (vrlo srdačni domaćini) i hrvatski tim: Boris, Ines, Vlatka i Mićo.
Boris još od jučer tvrdi da ćemo je sigurno uloviti. Kad ga slušamo, vjerujemo mu. Kada se sjetimo da je on to pokušavao već 15 godina... Ribolov nije za statističare, nego za ljude koje prati sreća!
Kapetan Chuck najavljuje de će najbolje vrijeme biti oko 8-9 ujutro. Vadi novu satelitsku snimku koja pokazuje temperaturu mora oko "Velikog otoka". Jedno područje daleko na pučini je crveno, kaže nam da ćemo tamo biti" u pravo vrijeme". Chuck zna posao - nakon vožnje od par sati na inače pustom oceanu nailazimo na još nekoliko brodova. Svi imamo iste podatke sa satelita, svi isti cilj. Sunce se diglo, 8 je sati, svi spremni. Koncentracija zamjenjuje smijeh... U devet sati još smo svi napeti, vjerojatno i konkurencija šuti i gleda u smjeru svojih mamaca. U deset sati gledamo kapetana, oni nas nude sendvičima, ponovno počinje šaljivo raspoloženje.. Ali ovoga puta više ne ističemo na početku svake rečenice "...imam neki osjećaj...". Digli smo se rano, oko četiri, prošlo je jedanaest sati, izašli smo sa "satelitske pozicije", neki su otišli malo zadrijemati, lovi se barem još nekoliko sati...
Nešto prije 12 sati, u filmu "Točno u podne" dolazi John Wayne. Nešto prije 12 sati na brodu "Fire Hatt", čuje se jak zvižduk, u isti čas Vlatka viče "Marlin, skočio je..!!!" U sljedećih 10 sekundi sve izgleda kao da je udario grom, pao meteor i eruptirao vulkan, sve na istom mjestu, u isto vrijeme. Iskusni domaćini odlično reagiraju i počinje ono što se i na filmu rijetko vidi. Sabljarka skače nekoliko metara u zrak, otima se, sve na oko 300m od krme broda. Zaranja duboko i opet kao projektil leti u zrak. Nemamo vremena trljati oči i razmišljati je li to opet san. Sabljarka izvlači flaks po nekoliko desetaka metara u sekundi. U tim trenucima sve izgleda nemoguće. Rola je zategnuta do kraja, rukom se ne može ravnati, ali kad sabljarka krene u dubinu, tada ide kao da nema otpora.
Teško je reći koliko je vremena prošlo - možda 45 minuta, možda sat i više, Mike najavljuje da je blizu jer je izašla signalna gumica. U dubini iza krme nazire se bljeskanje. Dovlačimo je do krme, posljednji pokušaji, kritični trenuci. Ovdje inače kod manje iskusnih ribolovaca dolazi do podvlačenja ribe pod propeler i pucanja najlona. Kapetan kaže da je vidio izmorene sabljarke koje bi odmah nakon toga napali morski psi. Mike izvlači našu rukavicama za sablju na krmu. Veseli smo, kapetan upozorava da je opasno. U tim trenucima događaju se ozljede, riba radi iznenadne trzaje sa oštrom sabljom. OK, može početi slikanje...
Sabljarka leži u bazenu sa ledom na krmi. Da, to je za ribu, ali ne i za nju. Cijeli rep joj viri van. Bilo bi smiješno da je proizvođač računao na ovo. Tko može računati na ovo? Boris samo ponavlja: "Jesam li vam rekao da ćemo je uloviti...?!" Stvarno, rekao nam je...
Nije gotovo, kako opisati osjećaj ulaska u marinu sa plavom zastavicom na brodu i bijelim crtežom sabljarke na njoj? Drugi brodovi imaju crvene, zelene zastavice i druge ribe na njima. Nitko ne treba nikom ništa govoriti, svi su na dočeku. Neki uživaju u događaju, neki ljubomorno gledaju. Shvaćaju da je sabljarku ulovila "posada - sa srećom", a ne ribari. Teško je to shvatiti ako si ribar. Sablja leti u Hrvatsku, dok gradele dime na Havajima.
Opći podaci:
Mjesto: Marina Honokohau, Kona, Hawaii
Datum ulova: 13.8.2008.
Težina sabljarke: 162 funte
Brod: Fire Hatt
Kapetan: Chuck Wilson
|