Predsjednica hrvatske Vlade, s blagoslovom Sabora trguje hrvatskim teritorijem. Da nam je netko 1991. rekao da će se za 18 godina HDZ odricati hrvatskog mora, podmorja, prirodnih bogatstava, činilo bi nam se to potpuno nemogućim.
Hrvatska jasno treba postaviti svoje prioritete prije prihvaćanja bilo kakvih sporazuma. Očuvanje teritorijalnog integriteta prvi i je osnovni cilj ove i bilo koje druge hrvatske Vlade. Podupiranjem Sporazuma o arbitraži i vladajuća stranka i oporba dale su do znanja hrvatskoj javnosti na koji način oni namjeravaju voditi Hrvatsku. Moram naglasiti da je ovom slučaju jedino Crkva tračak razuma u sveopćoj borbi za vlast. Crkva koja je tisućljećima čuvala opstojnost hrvatskog naroda to čini i dalje. U tome ima moju bezrezervnu podršku.
U Hrvatskoj je došlo vrijeme za radikalne promjene. Gospodarstvo je u kolapsu, naprečac se sazivaju sjednice Vlade i Sabora na kojima se donose odluke poražavajuće za hrvatsku budućnost. Nadam se da su hrvatski građani ovaj put spremi zaustaviti ovaj put prema dnu. Trebaju nam novi lideri koji se mogu čvrsto postaviti prema situaciji u zemlji i prema EU. Ako me hrvatski narod izabere za trećeg predsjednika snažno ću se boriti za očuvanje hrvatskog teritorijalnog integriteta. Niti jedna kap hrvatskog mora ne pripada našim susjedima i ovaj sporazum otvaranje je Pandorine kutije iz koje mogu izaći samo problemi u rješavanju teritorijalnih pitanja sa zemljama u hrvatskom okružju.
Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska. Večernji list, 04. siječnja 2005.
