|
|
HR i EU u banani |
| Priopćenje za medije
 Zagreb, 24. svibnja 2010.
Već tijekom prve predsjedničke kampanje 2004. godine pokazao sam skeptičnost prema ulasku Hrvatske u EU. Danas za sami sebe slobodno možemo reći da smo narod koji sjedi u “euročekaonici” ne bi li se iskrcali građani prvog reda EU, a tek onda nakon velikog čekanja dolaze Hrvati. Ako ste dovoljno bogati, a što vjerojatno niste jer kako biste i mogli biti kao intelektualci u ovoj zemlji, tada ćete Vi i Vaša djeca biti građani drugog reda s rezervacijom nošenja leptir mašne, ali one koje nose batleri i konobari. Ipak i za nas Hrvate tu postoji nada jer nećemo raditi baš one najgore poslove. Nećemo čistiti ulice jer taj častan posao je rezerviran u Europi za praunučad Sulejmana Veličanstvenog.
Hrvatska je platila krvlju svoju današnju nezavisnost, dok EU nije poduzela ništa da nas podrži u borbi protiv agresora. Kao što je izborila nezavisnost Hrvatska je mogla uz pomoć svojih iseljenika izboriti svoj prosperitet i dignitet bez rasprodaje nacionalnog blaga Hypo i raznim Molovima koji su potplaćivali naše političare. Oni pak koji imaju “vlastitu zemlju” prodavat će je “dobrohotnim bankarima” i ostalim bogatašima iz Europe dok konačno ne postanemo gosti u vlastitoj kući.
Vođeni takvim političarima ukupan dug države prelazi bruto nacionalni dohodak i zadnja pahuljica suvereniteta odlepršala je kroz sporedne hodnike Sabora u mrak Gornjega grada. Hrvatska ne samo da geografski podsjeća na “bananu” nego i jest u “banani”.
U puno prilika sam rekao da je Hrvatska premlada zemlja za ulazak u još jednu Uniju, koja je isto tako trula kao i prijašnja Austro-Ugarska, Kraljevina SHS i na kraju Jugoslavija. Napominjem da je EU nastala šezdesetih godina prošlog stoljeća kao ekonomska unija najrazvijenijih zapadno europskih zemalja s ciljem podizanja konkurentnosti teške industrije u utrci za tržištem protiv Japana i SAD-a. Tek puno kasnije 90-tih godina prerasta u političku uniju što je kao što svi vidimo dovodi do sloma.
Političkoj dominaciji EU uspješno su se suprostavile Norveška i Švicarska koje su provele referendum te odlučile ne ući u EU i ne postati dijelom “banane”. Danas je u tim zemljama standard života građana i prosperitet veći od bilo koje članice EU uključujući Njemačku kao najveću gospodarsku silu u EU. Hrvatske političke stranke ne dozvoljavaju referendum o ulasku u EU iz jednostavnog razloga jer nas žele pod svaku cijenu pretvoriti u koloniju, a hrvatskim građanima se ponavlja povijest i “leptir mašna” nas čeka.
Veliki brat EU i njihovi moćnici jasno nam poručuju da smo i mi i oni u banani. Takva Europa nam ne smije biti cilj nego samo sredstvo da uvidimo i da očuvamo dostojanstvo i dignitet vlastitim naporima.
Sva ta dvoličnost, bezobrazluk i laž koja se slijeva ni manje ni više nego niz govornice Sabora ne ostavlja nas ravnodušnima i pitam se koja je budućnost Hrvata?
Boris Mikšić, predsjednički kandidat na izborima 2005 i 2009.
|
|
| objavljeno: 24/05/2010 15:55:03 |
|
|
|
|
|
| |
|
|
| Pljačka stoljeća, dokumentarni film |
 |
| Američki san dečka s Trešnjevke |

Ove izbore ipak je obilježio Boris Mikšić. Dečko s Trešnjevke koji je vlastitim novcem financirao kampanju, gospodarstveniku bez podrške političkih stranaka, drugi krug pobjegao je u posljednji trenutak. Iza sebe je ostavio iskusnu političarku Đurđu Adlešić, HSP-ovu uzdanicu Slavena Leticu, Tuđmanova maga Ivića Pašalića. Građani su nagradili to što je kampanju financirao vlastitim novcem. Njegov uspjeh jasna je i jaka poruka hrvatskih građana političarima - da im sve manje vjeruju. Klasična politička pljuska.
Večernji list, 04. siječnja 2005.
|
| Hrvatski san dečka s Trešnjevke |
| 
|
| Boris Miksic knjiga pjesama |
| 
|
|
| Poslušajte novu pjesmu Vladimira Miklera, "Hrvatski san" posvećenu Borisu |
| "Hrvatski san" |
| Spot snimili Splićani u čast Borisu prilikom njegova posjeta Splitu 19. -21. rujna 2004. godine |
| "Za Borisa!" |
|