| Priopćenje za medije
Zadovoljstvo nam je objaviti da je nedavno u Belom Manastiru izdana Monografija: „Hrvatski san dečka s Trešnjevke“ koja prikazuje opus rada i djelovanja Borisa Mikšića. Ovom monografijom obilježava se dvadeseta godišnjicu njegovog poslovnog, diplomatskog i političkog rada u Hrvatskoj te djelovanja na našoj političkoj sceni kao i u hrvatskom počasnom konzulatu u Americi. Monografija obuhvaća razne događaje, inicijative i aktivnosti koje je poduzeo s ciljem boljitka hrvatskog društva.
U deset godina političkog djelovanja, zadesilo ga je uistinu svašta. Opstruiranja moćne hrvatske klike kojima je g. Mikšić otpočetka bio prijetnja išla su do neviđenih razmjera, no povjerenje hrvatskih građana koje je zadobio davalo mu je snage za ići naprijed. Naročito smo ponosni na posljednji dio knjige koji obiluje komentarima građana i jasno pokazuje koliku podršku Boris Mikšić ima u hrvatskom narodu.
Nažalost, od podrške građana bila je jača medijska hajka te politički moćnici koji su beskrupulozno koristili sva sredstva da spriječe njegovu političku aktivnost, zato što je bez ikakve „fige u džepu“ želio napraviti nešto korisno za svoju domovinu. Iskusio je sve, od najžešćih šikaniranja i prijetnji, do medijskog linča i namještanja glasova na Predsjedničkim izborima 2005. godine u kojima je dogovorom Sanadera i Mesića spriječen u ulasku u drugi krug, iako je za njega glasalo gotovo 400 000 hrvatskih građana.
Članci sakupljeni u ovoj bogatoj monografiji svjedoče o burnom političkom vremenu hrvatske povijesti koje je nažalost obilovalo lažima, korupcijom i obmanama javnog mijenja. No ono najtužnije jest da je takav trend prisutan i danas. Političke opcije se smjenjuju, prazna obećanja se vrte svakodnevno a najbitniji faktor - gospodarstvo i dalje stagnira.
Boris Mikšić uvijek je tvrdio da kad gospodarstvo diše društvo cvijeta. Vođen tom premisom pokrenuo je 2006. godine u Baranji prvu hrvatsku tvornicu bioplastike EcoCortec®, čiji se kapaciteti proizvodnje povećavaju iz godine u godinu, a 90 posto je orijentirana na izvoz
Ovaj primjer je ujedno i jedna od najvažnija poruka Mikšićeve monografije, naročito mladim poduzetnicima koji su obeshrabreni korumpiranom državnom birokracijom. Moguće je pametno
ulaganje u Hrvatskoj, ukoliko postoji kvalitetan projekt, upornost i želja za uspjehom te nadasve entuzijazam.
U knjizi je prikazano i diplomatsko djelovanje Borisa Mikšića tijekom kojeg kao počasni generalni konzul RH u SAD-u intenzivno lobirao za Hrvatsku. Jedna od inicijativa na koju je najponosniji jest uspostavljanje mosta suradnje u obliku Partnerstva za mir, između nacionalne garde Minnesote i Hrvatske vojske, koju je osmislio s ciljem lakšeg ulaska Hrvatske u NATO savez i kasnije u EU. Nažalost, Generalni konzulat u St. Paul-u, naglo je zatvoren po beskrupuloznoj inicijativi tadašnjih političkih moćnika nakon što je postao moralni pobjednik predsjedničkih izbora 2004.
Listajući monografiju Boris Mikšića mnoge stvari postaju kristalno jasne, između ostalog da se većina onog na što je g. Mikšić upozoravao unazad 15 godina, nažalost obistinilo. Bio je jedan od prvih, ako ne i jedini, koji je u vrijeme Sanaderove strahovlade imao hrabrosti upozoriti javno na činjenicu da je prodaja INE MOL-u kriminal u koji je uključen najviši državni vrh. Danas je poznato tko zbog toga sjedi na optuženičkoj klupi. Upozoravao je i na mnoge druge kriminalne radnje, korupciju u državnim institucijama koje su se redom sve pokazale istinitim, a njihovi protagonisti pozavršavali u zatvoru. Nažalost pitanje je da li će se pokradeni novac ikad vratiti u državnu blagajnu.
Iz monografije je očita i njegova podrška generalu Anti Gotovini u vrijeme kada su ga se mnogi odricali i hapsili ga za malo političkih poena. Štoviše bio je jedini predsjednički kandidat koji je javno tvrdio da će, postane li predsjednik, general Gotovina slobodno hodati Hrvatskom. Kupovanja glasova koje su se dešavala na predsjedničkim i parlamentarnim izborima dokazana su u više navrata za što nitko nije odgovarao.
Iako ova monografija u mnogim segmentima podsjeća na krimi roman, to je nažalost hrvatska stvarnost koju njeni građani žive i dan danas. Neki pomaci su vidljivi, no oni dolaze prekasno kad je država već opustošena, a njeni najbogatiji resursi pokradeni. No suštinska poruka ipak je pozitivna jer prikazuje volju jednog čovjeka da unatoč svim nedaćama, ne odustaje od borbe za domovinu i da svoj doprinos na njenom put ka neovisnoj, prosperitetnoj i ekonomski stabilnoj državi.
Ured Borisa Mikšića
|
