|
Nema pogovora, političke su se mašinerije zahuktale: HDZ na jednoj, te koalicija SDP-a, HNS-a i HSS-a na drugoj strani. I jedna i druga struja sa odgovarajućim kandidatima od kojih je samo jedan politički vizionar.
Ispitivanje evidencije o hrvatskim političarima recentne hrvatske povijesti pokazuje da su svi oni ideološki kameleoni mijenjajući svoje boje u skladu s prigodnim političkim momentom. Ne pamti se u dosadašnjoj hrvatskoj povijesti ovolika fragmentiranost i impotencija hrvatskog političkog bića, nemilosrdna borba za opstanak onih koji su dokazali da rade na štetu hrvatske države i nedopuštanje bilo kakve pozitivne penetracije u bolesno političko tijelo Hrvatske.
Sto su nam dosadašnji političari naše nove države Hrvatske dali je u sferi ekonomske politike činjenica da su od političkih prvaka postali svjetski dileri, neslućeno obogaćeni rasprodajom onog sto je pripadalo cijelom hrvatskom korpusu i državi Hrvatskoj.
Donošenjem jednodnevnog zakona preko noći su postali vlasnici prestižnih vila nekadašnje hrvatske aristokracije. Donošenjem zakona o privatizaciji, otuđili su gotovo sva vrijedna vlasništva i u bescjenje sami pokupovali ono sto u prvom redu nisu smjeli prodavati jer to nije bilo njihovo. Znamo kako se to u pravnoj terminologiji zove. Zbog osobnih megalomanskih apetita doveli su Hrvatsku na rub ekonomskog ponora. Nezaposlenost koje je rezultanta njihovog ponašanja samo je jedno od prokletstava i nesreća današnjeg standardnog čovjeka. Međunarodnim korumpirajućim ugovorima neslućeno su oštetili hrvatsko gospodarstvo. I nakon hrvatskog osamostaljenja koje je trebalo biti put u blistavu budućnost Hrvatske, zemlja je postala zbrkana, unesrećena, metežna, nesigurna, gladna, uzburkana, uznemirena, izrovana, potresena a rezultanta je personalnog nepostojanja integriteta u političara individualno i kolektivno.
Prosječan je Hrvat gladan, iscrpljen, malaksao, nezaposlen , besciljan, ranjen. A ranjen se čovjek boji. Strah i pristranost medija su razlog da je borba za predsjedničko mjesto u Hrvatskoj postala utrka dva dobro poznata tabora koje istinski tolerira samo mali segment populacije a to su oni koji su uz mega političke dilere uspjeli sitno ušićariti i time si osigurati život. Za ostalu većinu populacije nije važno. Glad i neimaština, kronična nezaposlenost i dalje caruju hrvatskom zemljom i njenim pučanstvom. I da li će se taj veliki dio hrvatske populacije jedino zbog straha i nesnalaženja opredijeliti za jednu od dvije medijski nametnute opcije?
Pojavom članka Branimira Molaka u Vjesnikovim ”Stajalištima” od 6. studenog, 2004. naslućuje se da u Hrvatskoj još ima zdravih, konstruktivnih elemenata kojima je stalo da Hrvatska sasvim ne potone. Međutim, tisak favorizira predsjedničke kandidate koji ne samo da predstavljaju status quo za hrvatski boljitak nego se decenijima nalaze u političkim strukturama rotirajući od jedne do druge političke funkcije, a koji su također kirurzi i egzekutori privatizacije i neznanja vođenja gospodarstva cime su doveli zemlju do propasti.
Nasuprot njima postoje kandidati koji su se okušali te poslovnim uspjehom i profesionalizmom okrunili lovorikama u najnemilosrdnijoj svjetskoj selekciji. Ti kandidati trebaju biti prepoznati od strane prosječnog hrvatskog građanina. Uspješan poslovni čovjek koji se krvlju, suzama i znojem popeo do zvijezda, Hrvatskoj želi podariti svoje znanje, umjeće, iskustvo.
Hrabar, uspravan, dokazan poslovni čovjek izronio je u hrvatsku zbilju želeći nam podariti sigurnu bazu domovinu eliminacijom deficita, harmoniziranim gospodarstvom, kooperacijom na svakom polju ka boljitku Hrvatske, sistematičnim postizavanjem za Hrvatsku pozitivnih rezultata. Taj i takav kandidat garantira svakom Hrvatu dostojanstven život na račun plodova svog rada. Ovaj realitet koji se pojavio na hrvatskom horizontu kao spasitelj trebao bi biti prepoznat ako ne od onih kojima je stalo da Hrvatska nestane, onda barem od one većine koja danas gladuje kopajući po kantama za smeće, smrzavajući se od zime. Svi smo mi rođenjem zaslužili čovjeka dostojan život u uljuđenom društvu.
Hrvatski bi standardni čovjek trebao smoci i hrabrosti i snage i volje i umijeća da se opredijeli za svoje dobro, svoj prosperitet, svoj boljitak. Hoće li hrvatski standardni čovjek konačno pokazati svoj glas za jedini mogući dobar ishod za Hrvatsku? Hoće li hrvatski prosječni građanin svojim glasom omogućiti dati šansu onom kojemu nije potrebno niti bogatstvo niti slava jer je to postigao u životu? Hoće li hrvatski građanin svojim glasom upriličiti inicijaciju zdrave, na svojim nogama zemlje Hrvatske u kojoj će svaki ponaosob moći živjeti, raditi na svoje osobno zadovoljstvo i radost?
Cijeneći cinični tonalitet pisanja novinara Grakalića, upitno je sto novinar Grakalić misli da je dobro za boljitak ranjene nam Hrvatske obzirom da je on očigledno novinar sa puno političkog novinarskog iskustva.
Zvjezdana Hlad
potpredsjednica Vijeća za iseljeništvo
Toronto Kanada
|
